Bilal je tijelo trnju dao
vlasnik ga korbacem tuci stao
Zboreci: Zašto spominješ Ahmeda?
pod zarkim suncem trnjem ga probada
Vjeru mi vrijedjaš, robe bezvrijedan
a Bilal ponosno ponavlja:"Jedan!"
Siddik je tuda prolazio
povike: "Jedan!", njegove cuo
Potom ga u osami posavjetova
da vjerovanje mora da prikriva
Znalac zna tajne, prikrij ceznju svoju!
Tako je, o Prince, prihvatam rijec tvoju
Zbog prijašnjeg postupka kajao se mnogo
naposlijetku prestade sebi sudit strogo
Pa ponovo tijelo on predade trnju:
"Muhammede, zbog tebe zar je mjesta kajanju?!"
Tijelo i vene ti mi ispunjaš
kajanju mjesta mi ne ostavljaš
Kajanje cu iz svog srca istjerati
jer zbog vjecnog zivota, zašto se kajati?!
Ljubav je pobjednik, ona me obori
od sljepila ljubavi poput sunca gorim
Ja sam poput lista koji vjetar bije
kako mogu znati svršetak gdje mi je
Bilal hoce mlad Mjesec da postane
na putanji tvog sunca da ostane
Bio mladjak ili pun, što Mjesecu vazno je
kada stalno kao sjenka za petama Suncu je
Bujica je zaljubljene ponijela
pred presudom Ljubavi ih povila
Ko kamen su mlinski što se okrece
danju, nocu, neprestano jauce