SUFIJSKA POEZIJA

Ovdije mozete postovati vase Sufijske Poezije

Moj mir, o braćo moja, u samoći je,
i moj Ljubljeni sa mnom neprestano je,
za ljubav Njegovu zamjenu ne mogu naći ja,
a ljubav Njegova test je za mene među
smrtnim stvorenjima.

Kad kod Njegovu ljepotu smijem promatrati ja,
On je moj mirhab je i prema Njemu moja
kibla je.

A ako umrem od ljubavi, prije nego ispunim
želju svoju,
avaj želji vrućoj mojoj, i avaj bolu mome.

O liječniče srce se hrani željom svojom,
težnja za jedinstvom je obavila dušu moju,
o Radosti moja , o Vječni živote moj,
Ti si izvor života moga,
od Tebe su ekstaze i zanos moj.

Okrenut ću leđa svemu stvorenom
da ostvarim želju u jedinstvu sa Tobom.[b]

Kad si Ti sve, kad je sve zakon

Šta je ovaj svijet:

Suncokreta cvijet il' mjehurica let?

Al' ne nadoh ništa osim Tebe.

Šta je briga, šta li strah?

Kamo hrle misli koje nemir tvore?

Sve je prah, sve je tek dah

Prolaznosti koje svemir pore.

U varljivosti ovoj pitam ja,

Covjeku gdje mjesto života sja?

»Bez Njega, bez zakona« citam cesto

I covjek bi postojati presto«.

[b]

Onaj što oštro oko ima u stanju je uvijek da vidi.

Onaj što basiret ima, uvijek ce s Istinom biti.

Oduvijek Ti postojiš i sâm sebi si veo,

Jer ova duša, strast i tijelo Ti si;

I Njega nemoj zaboraviti.

Udi unutra, otvori oko, iz privida

Njemu pobjegni

Tanani most predi i lice Beskonacnog

ceš vidjeti.[b]

O srce, da oci ne placu, da se približim

Da mi se pamet ne muti da se primaknem.

U privlacnom vrtu Njene Ljepote ja se rastužim

Da poput slavuja ne tužim, da se približim.

U cežnji zbog Drage snage mi ponestade,

Kao leptirica, zbog ljubavi ja gorim

Da mi slabo tijelo ne umre da se približim

[b]

I duh i tijelo padose u ljubav (zanos)
Okrecu se, Hu uzvikujuci,

Kad se zbrise "Ti" i "Ja"
Okrecu se, Hu uzvikujuci,

I dzini i ljudi i svi meleci
Okrecu se, Hu uzvikujuci,

Duse se pojavise u jednom, kao monada,
Dok ne stignu Allahu, okrecu se, Hu uzvikujuci,

Moja duso, sine, dodji ovamo,
Da se okrecemo, Hu uzvikujuci,

Dodji ovamo, dodji Kaimija,
Da se okrecemo, Hu uzvikujuci,

Robovi ljubavi su svi ljudi i meleci
Vjecno se okrecu i ove sfere i nebo,

Vode godinama proticu tragom ove ljubavi,
Mjesec i sunce u zanosu krecu se svojom putanjom,

Cisti, zaljubljeni, i bogobojazni sa uzitkom,
Sjedinjuju se, Hu uzvikujuci.

(Kaimi, Divan)

MOJA OMILJENA

Nastavi spavati

Oni ljudi od vas,
koji ljubav milu ne cute
nek’ spavati nastave,
slobodno, neka ušute.

Kod kojih osjecaj ljubavne tuge
svoje krake nije stig’o da svije
nek’spavati nastave
kad’ im u srcima ljubav ta ne vrije.

Onaj ko ne cezne silno,
“susretu” koji nimalo nije sklon,
nek’ spavati nastavi,
kad’ vec ne pita stalno: “A gdje li je On?”

Nacin ljubavi je izvan,
niti jedne sekte ne ogrce skut,
nek’ spavati nastavi –
kom’ su varanje i licemjerstvo iskreni, pravi put.

Ak’ se k’o bakar ne topiš
traganje iskreno ako ti nije,
nastavi da spavaš –
kad’ vec ne cezneš za zlatom alkemije.


Ideš li cas lijevo cas desno
k’o kod pijanice ako ti je stanje,
nastavi da spavaš,
ak’ ne znaš da je vrijeme za klanjanje.

Vjera odnese mi san
od nje nemam nimalo mira,
ti nastavi da spavaš
kad’ tvoj san vec niko nece da dira.

U ruke ljubavi smo pali
ne dira nas više nikakva tama,
ti nastavi da spavaš
kad’si vec ost’o u svojim vlastitim rukama.

Ja sam taj covjek
ljubavlju sav opijen
ti nastavi da spavaš –
kad’ si hranom sav ovijen.

Više ništa reci nemam
predala se ova moja glava,
tvoja u halje rijeci nek se zavuce
i nek i dalje mirno i slobodno spava.

Dželaluddin Rumi [b]

"Na dan moje smrti, kad bude nosen moj tabut, ne misli da cu osecati bol za ovim svetom. Ne placi i ne govori: "Steta, steta."
Kad se mleko pokvari veca je steta. Kad vidis da me poloze u grob ja necu nestati. Zar mesec i sunce nestanu kad zadju? Tebi se cini smrt, a to je radjanje. Grob ti se cini tamnica, a dusa je slobodna postala. Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju? Pa zasto sumnjas u zrno covekovo?"

Dzelaludin Rumi, Hazreti Mevlana
[b]

"Uzmi osmijeh i daruj ga onome ko ga nikada nije imao

Uzmi zrak sunca i ucini da odleti tamo gdje vlada noc

Otkrij izvor i okupaj onoga sto zivi u blatu

Uzmi suzu i polozi je na lice onoga ko nikad nije plakao

Uzmi hrabrost i stavi je u dusu onoga ko se ne sme boriti

Otkrij zivot i pripovijedaj o njemu onome ko ga ne moze shvatiti

Uzmi nadu i zivi u njenom svjetlu

Uzmi dobrotu i daruj je onome ko ne zna darivati

Otkrij ljubav i pokazi je citavom svijetu ."

[b][center]

Spas duše

Milostivi...ne zatvaraj vrata Svoje milosti
Pred griješnim robom Svojim.
Znam,pogriješih.
Učinjenom povratka nema,
Duša se kasno sjeti onoga što joj se sprema.
Kad smrtne muke dođu
I duša u grlu zapne
Kad dvojica mrkih i strašnih
se nadviju nad moje lice...
Ja Allah...
Sačuvaj me od grubog sukna
I smrada koji se nebesima širi
Oprosti mojoj grješnoj duši
Pomozi joj da se smiri
I svaki put kad pred Tebe stanem
Skrušeno Te za oprost molim
I kad na sedždu Ti padnem
Samo za jednu stvar Ti dovim
Ja Allah...
Podari mi Lice Svoje
Da ga makar nakratko pogledam
U ljepotama za kojim čezne srce moje
Kojim se potajno nadam...
A opet se bojim žestine Vatre
Kamforom dzehennemskim potpaljene
Da u njoj ne provedem vječnost
Kao kaznu a grijehe učinjene
Ja Allah...
Zaslužit Tvoj oprost lahko nije
Zato se duša bori i teži
Da u prašini pustinjske oluje
Gdje izranjavano tijelo leži
Kad s krvavih usana odlazila bude
Kad izusti svoj posljednji dah
Posljednje riječi joj budu
LA ILAHE ILLALLAH!