Možda ste i vi već čuli da je Adil El Kelbani, imam džemaata u Mesdžidul Haramu, posljednjih sedmica u intervjuu za britanski informativnu mrežu BBC, šiitsku ulemu nazvao kafirima-nevjernicima. Ova izjava je u tolikoj mjeri bila neodgovorna i potresna koliko je probudila talas nevjerice u islamskom svijetu, jer su predstavnici šiitske uleme, tokom stoljeća, uvijek bili predvodnici propagatora jedinstva, monoteizma, zajedništvai solidarnosti među muslimanima, te da su bili bajraktari borbe istine protiv neistine. Možda aktivnosti šiitske uleme posljednjih stoljeća nisu istražena tema, ali posljednjih godina, svjetski intelektualci su potvrdili da je islamski svijet dužnik ličnosti kao što je rahmetli imam Ruhullah Homeini, osnivač i utemeljitelj Islamske Republike Iran. Prema ubjeđenju velikog broja islamskih intelektualaca, rahmetli imam Homeini je reformator islamske misli u savremenom svijetu pod čijom je mudrom upravljačkom svijesti, vjera uključena u sve pore ljudskog života. Veliki broj muslimana širom svijeta je probuđen iz sna i nezainteresiranosti usljed saznanja o radu i djelu imama Homeinija. Islamska revolucija je probudila osjećaj samopoštovanja, samosvijesti, samopouzdanja i moći islamskog ummeta što je dovelo do straha među imperijalistima. Postavlja se pitanje, dali je moguće navedene učevne ličnosti iz šiitskog vjerskog pravca, koje su doprinijele procvatu islama u svom dobu, nazvati nevjernicima ili kafirima?
Ovakve vrste fetvi se mogu primijetiti posljednjih godina u različitim oblicima. Ali danas, kada vjerska ulema i reformatori islamskog društva čine velike napore na snaženju islamskog jedinstva, koji su već rezultirali mnogobrojnim pozitivnim dostignućima, ovaj plan je probudio veću dozu nepovjerenja i sumnjičavosti. Vjerska ulema mora posjedovati istaknute i uzvišene standarde, kretati se putem istine, narod pozivati pravednosti, miru, ljubavi i nježnosti, te ih usmjeravati ka bratstvu i jednakosti i istovremeno raditi na širenju bliskosti, solidarnosti i istomišljenosti među pripadnicima svog društva. Stoga, nije u čast nikome, čak i kada bi se radilo o nekom istaknutom vjerskom predvodniku, da se bavi umetanjem razdora među muslimanima, jer kada bi došlo do navedenih promašaja, slobodno se može reći da su takve osobe skrenule sa Pravoga puta.
Jedna nevladina organizacija u Iraku iz reda sunitskog stanovništva je osudila navedenu izjavu imama-džemaata Mesdžidul Harama. Šejh Halid Abdul-Vehhab Mulla, predsjedavajući ove organizacije, kaže: «Tekfir je izgovor onim osobama koje izgovaraju tu riječ da nesmetano ubijaju nevine osobe i konfiskuje njihovu imovinu.» Predstavnici vjerske uleme Iraka su ukazali na siru posljednjeg Božijeg poslanika s.a.v.s. i Ali ibn Ebi Taliba, neka je mir na njega, i potvrdili da se ona razlikuje sa tvrdnjom o tekfiru, jer je tekfir, pa i sama ideologija tekfira, velika prijetnja za islamski svijet i faktor za ubacivanje razdora među vjerskim skupinama.
Šejh Abdul-Kadir El Ketabi, istaknuti vjerski alim iz sunitskog stanovništva u Siriji, osudivši izjavu imama džemaata Mesdžidul-Harama je rekao: «Kada sam čuo ove riječi, iznenadio sam se kako predvodnik džemaata u Mesdžidul Haramu veliki broj muslimana smatra nevjernicima, dok znamo da je Poslanik s.a.v.s. rekao da «niti jedan musliman nema pravo da drugog muslimana, koji je potvrdio Jednoću Savršenog Stvoritelja i poslanstvo Njegovog resula, naziva nevjernikom». Čak je i kršćanska zajednica u Iraku osudila izjavu ovog radikalnog vehabijskog muftije, jer se to smatra i jednom vrstom pravne presude o proljevanju krvi pripadnika šiitskog vjerskog pravca. Sami Vekil, episkop crkve Sveta Marija u gradu Babilu, je rekao: «Intervju El Kelbanija, imama džemaata Mesdžidul-Harama, sa radikalnom pozadinom je zavjernički potez u namjeri da se stvori razdor u islamskom tijelu, tako da je ovaj vjerski radnik za metu uzeo islamsko jedinstvo i solidarnost.»
Uvredljiva izjava Adila El Kelbanija je izrečena iako se zna da velika skupina šiitskog stanovništva čini neodvojivi dio saudijskog društva. Prošle godine Saudijska Arabija je bila domaćin konferencije dijaloga islamskih vjerskih pravaca a organizator je bio grad Mekka. Te prilike je zvanično priznato osam vjerskih pravaca, među kojima se nalazi i šiitski. Obzirom na ovo pitanje, izjava ovog vjerskog radnika iz reda vehabija se suočila sa veoma brzom reakcijom šiitskih vjerskih učenjaka. Šejh Hasan Saffar, hatib džuma namaza u Katifu, u Saudijskoj Arabiji, je rekao: «Osoba koja veliku grupu muslimana naziva kafirima ne posjeduje kredibilitet da bude imam džemaata u haremu Mekke.»
Saudijska Arabija je mjesto gdje je hazreti Ibrahim a.s. dobio Božiju objavu, mjesto gdje su ustanovljeni monoteizam i gdje je ustao posljednji Božiji poslanik s.a.v.s., kad je ovaj dio starog svijeta preporođen. Arabijsko poluostrvo je mjesto kudam je kročio posljednji Božiji poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi, mjesto gdje su on i njegovi vjerni prijatelji podnijeli mnoga iskustva, mjesto gdje je došlo do jednog nezapamćenog događaja u historiji ljudskog roda, bratimljenja Ensarija i Muhadžira. Poslanik a.s. je govorio da se sve čvrsto uhvatitimo Allahovog užeta i da ga ne napuštamo, niti da se razjedinjujemo. Nažalost, iz ovog dijela svijeta gdje se samo govorilo o jedinstvu, solidarnosti, bratstvu i jednakosti među muslimanima, danas se čuju povici tekfira i sijanja razdora među muslimanima. U toj zemlji, postojeći sistem više ne dozvoljava vjerski prosperitet, kako sunita, tako i šiita. Stoga se mogu primijetiti i mnogobrojni primjeri diskriminacije i nepravde učinjene šiitskom stanovništvu.
Činjenica je da su muslimani dio jednog tijela. Svi vjeruju u jednog Boga, svi imaju zajedničku knjigu Kur'an, svi vjeruju da je Muhammed, Božiji poslanik i rob, dok postojenje pojedinih razlika u fikhskim propisima ili akaidu, ne smije biti povod nastanku razdora unutar ovog islamskog ummeta. Suniti i šiiti moraju posjedovati energiju i moć sučeljavanja sa razlikama, moraju snažiti dijalog i svoje veze ostvariti na osnovu logike i razuma. Stoga možemo zaključiti da one osobe koje islamske vjerske skupine nazivaju otpadnicima ili kafirima, zapravo se protive izričitom naređenju posljednjeg Božijeg poslanika s.a.v.s..
Ajatollahul uzma sejjid Ali Hamenei, lider islamske revolucije u Iranu je tokom svog posljednjeg susreta sa vjerskom ulemom provincije Kurdistan, na zapadu Irana, sve one osobe koje svjesno i nesvjesno, pod izgovorom vjerskih poriva, radi na umetanju razdora između sunita i šiita, nazvao plaćenicima neprijatelja i izdajnicima svog naroda, dok je vehabije nazvao osobama sa pogrešnim ubjeđenjima i ideologijom, dok je njihov glavni zadatak umetanje razdora i sukoba među muslimanima.
Izjava imama-džamaata Mesdžidul-Harama je probudila velike reakcije širom islamskog svijeta. Muslimani svijeta, iz reda sunitskog i šiitskog stanovništva, sa velikom opreznošću su, izjavu Adila el Kelbanija nazvali potezom u interesu imperijalističkih sila, dok su istovremeno tražili decidan odnos Organizacije islamske konferencije sa ovim vrstama izjava. Oni su tražili da se ovo pitanje tekfira pojedinih islamskih skupina, u okviru OIC-a, verifikuje rušilačkim potezom, dok je lider islamske revolucije, rekao: «Oni koji dovode do stvaranja nesuglasica među muslimanima, nisu ni suniti ni šiiti, nego su neprijatelji, jer oni ne vole ni sunite ni šiite. Oni su neprijatelji islama. Iza svakog takvog poteza se nalazi ruka izraelskog neprijatelja. Muslimani, bilo kom vjerskom pravcu pripadali, moraju ostati ujedinjeni i tom jedinstvu islamskog ummeta učiniti dužno poštovanje.»
Forum 
