Zikrullah - DHIKRULLAH

Titulli: Zikrullah - DHIKRULLAH 19.05.09 22:47

Spominjanje Allaha dž.š. (sjećanje na Allaha dž.š.) odnosno zikrullah je, možemo to slobodno reći, najvažniji element Islama kao prirodne vjere čovjekove. Opravdanost ove tvrdnje dokazuje sljedeći ajet:

..spominjanje Allaha je najveće... (29:45)

Ovdje moramo napraviti malu digresiju. Naime Allahove dž.š. Riječi u gornjem Ajetu različito se prevode. Tako Besim Korkut u svom prevodu Kur’ana Časnog ovo prevodi: "...obavljanje molitve (namaza) najveća je poslušnost...". Međutim kada se pogleda u originalni tekst Kur’ana na arapskom jeziku vidi se da stoji "dhikrullah ekber", a to doslovno prevedeno znači: "Spominjanje Allaha (dhikrullah) je najveće i najvrijednije (ekber)".

Šta za čovjeka znači i kakve mu posljedice donosi odsustvo zikrullaha jasno kazuju naprijed navedeni, Ajeti Kur’ana Časnog. Isto tako može se reći da Salat (Namaz), kao stub vjere i qiraet (učenje Kur’ana Časnog) u svojoj biti predstavljaju najviše i najrazvijenije oblike spominjanja, slavljenja i veličanja Allaha dž.š. (zikrullaha). Mislimo da su ovi navedeni argumenti više nego dovoljni da potvrde tvrdnju o zikrullahu kao najvažnijem elementu u islamu.

Pojam "zikrullah" možemo shvatati dvojako i to kao zikrullah u širem smislu riječi i zikrullah u užem smislu riječi. Zikrullah u širem smislu riječi podrazumijeva stalno podsjećanje na Allahovu dž.š. prisutnost na svakom mjestu na kojem boravimo i u svako vrijeme u kojem se nalazimo i razmišljanje o Njemu, Njegovim Ajetima i Njegovim Propisima. Nema situacije koja nas može zadesiti, a da nema neki Ajet Kura'na ili Sunnet Resulullahov s.a.v.s. koji se na nju odnosi i zato mi treba da nastojimo da se uvijek sjećamo Allaha dž.š., da osjetimo i svjedočimo Njegovo prisustvo ovdje i sada i da razmišljamo kako treba da mislimo, govorimo i radimo u konkretnoj situaciji, a da naš postupak bude u skladu sa Kur'anom i Sunnetom (odnosno da tim našim postupkom steknemo Allahovo dž.š. Zadovoljstvo i nagradu) i tako treba i da postupamo.

Sa druge strane pod zikrullahom u užem smislu riječi mi smatramo konkretno izgovaranje Allahovih dž.š. imena u sufijskim (derviškim) halkama koje se sprovodi na poseban način i posebnom tehnikom.

Mi ćemo, ako Allah da, u ovom poglavlju govoriti samo o zikrullahu shvaćenom u širem smislu riječi. Zikrullah, kao što rekosmo predstavlja jedan stalni i kontinuirani proces, koji nas prati kroz čitav život (jasno riječ je samo o vjernicima). Svojstvo iskrenog muslimana (mu’mina) jeste da uvijek, u svim situacijama, na svakom mjestu i u svako vrijeme nastoji da svim svojim mislima, riječima i djelima izražava iskrenu i potpunu (u skladu sa svojim mogućnostima) predanost i pokornost Allahu dž.š. i da Ga slavi, hvali i veliča što više može. Da bi smo se u ovo uvjerili dovoljno je da samo malo pogledamo u zbirke Resulullahovih s.a.v.s. hadisa. Tamo ćemo naći da je Resulullah u svim situacijama spominjao Allaha dž.š. i upućivao Mu dove. To je činio i kad bi oblačio ili skidao odjeću ili obuću i prije i poslije jela i kad bi polazio na put ili se vraćao kući i kad bi se penjao na neko brdo ili silazio u neku dolinu i kad bi legao da spava ili kad bi se probudio i kad bi htio prići svojoj ženi i kad bi pristupao nekom sijelu ili ga napuštao, pa čak i kad bi htio ući u nužnik ili kad bi iz njega izašao...Jednostavno u životu Resulullaha, a time i u životu svakog mu’mina nema niti jedne jedine situacije, a da nema neke dove ili zikrullaha vezane za to. Jedini izuzetak je boravak u nužniku, smetljištu ili drugim nečistim mjestima.

Da zikrullah predstavlja jedan neprekidni proces u životu mu’mina dokazuje i poznati hadis o Džibrilovoj posjeti Resulullahu s.a.v.s. kojoj su svjedoci bili Omer i njegov sin. Kao što je poznato iz tog hadisa kroz razgovor Resulullaha s.a.v.s. i Džibrili-emina otkriveni su nam prvo imanski i islamski šarti kao temelj i minimum vjere i drugo otkriven nam je "ihsan" (robovanje Allahu dž.š. kao da ga vidiš) kao savršenstvo u vjeri. Ovaj hadis prenosi Muslim, a mi ga ovom prilikom citiramo iz knjige "Rijadus-salihin (Vrtovi pobožnih)" koju je napisao Muhjiddin Jahja b. Šeref en-Nenevi.

Omer ibn el-Hattab, pripovijeda:
"Jednog dana smo sjedili kod Allahovog Poslanika s.a.v.s., te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku s.a.v.s sjede pored njega tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na njegove noge i potom reče: "O Muhammede, obavijesti me o Islamu!" Allahov Poslanik s.a.v.s. mu reče:"Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, da obavljaš namaz, da daješ zekat, da postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti.” On tada reče:"Istinu si kazao."

Mi smo mu se čudili (veli Omer), pita a zatim potvrđuje.

Zatim ponovo reče:”Obavijesti me o Imanu!” Alejhisselam reče:”Iman je da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove Poslanike, Sudnji Dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro bilo zlo.” Čovjek opet reče:"Istinu si kazao." Zatim reče:”Obavijesti me o Ihsanu (savršenstvu u vjeri)! Alejhisselam mu reče:”Ihsan je da robuješ Allahu kao da Ga vidiš jer ako ti Njega ne vidiš On tebe zaista vidi.”

Zatim reče:”Obavijesti me o posljednjem času (kada će doći)?” Alejhisselam reče:”Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.”

"Obavijesti me o njegovim predznacima", reče on. Alejhisselam reče:” Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u visini palača.”

Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena Allahov Poslanik s.a.v.s. mi reče:”O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?” Ja mu odgovorih:”Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” On mi tada reče:”To je bio Džebrail, došao je da vas poduči vašoj vjeri.”

Iz najprijed navedenog hadisa možemo da zaključimo sljedeće dvije stvari:
1. Da bi neko bio musliman nužno je da posjeduje imansko-islamske šarte i da istraje u njihovom iskrenom provođenju
2. Ako neko želi da razvija i usavršava svoju vjeru, put je težnja ka "ihsanu", težnja ka tome da se iskreno robuje Allahu dž.š. baš kao da Ga vidi jer kako kaže Resulullah s.a.v.s. "Ako ti ne vidiš Allaha, On tebe sigurno vidi."

Kako se može doći do "ihsana"? Pa samo podsjećanjem da je Allah dž.š. prisutan uz nas ovdje i sada i da nam upravo ovdje i upravo sada valja misliti, raditi i govoriti onako kako će On biti zadovoljan (odnosno u skladu sa Kur’anom i Sunnetom), a to nije ništa drugo do stalni zikrullah.

Zaključujemo da je trud da se stalno sjeća Allaha dž.š. osnovno i temeljno svojstvo svakog mu'mina. Međutim sjećanje na Allaha dž.š. nije jedini element suštine Islama. To je, istina najvažniji, ali i samo početni element na koji valja nadograđivati ostale. Sjećanje samo po sebi nije dovoljno, jer je ono efikasno samo onda kada djeluje na čovjeka i vrši korekciju njegova ponašanja. Ako se mi sjetimo Allaha dž.š., ali bez obzira na to nastavimo činiti grijehe kao da se ništa nije desilo, mi zapadamo u nemar (gaflet), koji je čak i opasniji od zaborava, jer griješiti u neznanju i zaboravu nije isto kao i griješiti svjesno i namjerno. Znači zikrullah treba da djeluje na čovjeka, da ga potakne da se mijenja i usavršava u robovanju. Tako dolazimo do narednog elementa suštine islama: iskrenosti (ihlasa) i srčanosti (kalba).

Titulli: Re: Zikrullah - DHIKRULLAH 20.05.09 21:48

Abdul-Kadir Gejlani, „El-matleb fī meratib el-tarikah“ (Potrebno znanje o tarikatskim stupnjevima)

Bismillahir-rahmanir-rahim

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je Božji salavat na Muhameda, njegov rod i sve njegove ashabe.

Prvi mekam: La ilahe ilallah.
Drugi mekam: Allah.
Treći mekam: Hu.
Četvrti mekam:Hakk.
Peti mekam: Hajj.
Šesti mekam: Kajjum.
Sedmi mekam: Kahhar.

La ilahe ila Allah; La ma`bude ila Allah,
znači: Nema Boga osim Allaha; Niko ne zaslužuje obožavanje osim Allaha.

Allah znači: La mevdžude ila Allah (Ništa ne postoji osim Allaha).

Hu znači: La ilahe ghajruhu (Nema drugog Boga osim Njega).

Hakk znači: Stvarna Istina.

Hajj znači: Živi, od kojeg zavisi život svega stvorenog.

Kajjum znači: Obdržavatelj nebesa i zemlje i onoga što je između njih.

Kahhar znači: Onaj koji sve svladava, vlasnik beskrajne moći. A Allah je pomagač za upućivanje.

Prvi mekam: Nesf-i emmareh
duša sklona zlu, Sejr ila Allah - put do spoznaje Allaha. Alem-i šehadeh - vidljivi svijet. Mjesto: prsa. Hal (stanje) - sklonost prema zabranama. Vezuje se za Šeriat. Nur (svjetlo) - plavo. Zikr: La ilahe ila Allah.

Drugi mekam: Nefs-i levvameh
duša koja sebe kori. Sejr ila Allah - put do spoznaje Allaha. Alem-i berzakh - međusvijet. Mjesto: srce. Stanje - ljubav, mehabbet. Vezuje se za Tarikat. Svjetlo - crvenkasto. Zikr: Allah.

Treći mekam: Nefs-i mulhimmeh
duša nadahnuta. Sejr ila Allah - put do spoznaje Allaha. `Alem-i erwah - svijet duša, nevidljivi svijet. Mjesto: duša. Stanje - ljubav. Vezuje se za Ma'rifet. Svjetlo - crveno. Zikr: Hū.

Četvrti mekam: Nesf-i mutme'inneh
duša smirena. Sejr me`a Allah - put sa spoznajom Allaha. Alem-i hakikah Muhammedijjeh - svijet Muhamedove stvarnosti. Mjesto: tajna. Stanje - vuslet (stizanje). Vezuje se za Hakikat. Svjetlo - bijelo. Zikr: Hakk, Vehhab.

Peti mekam: Nesf-i radijeh
zadovoljna duša. Sejr fi Allah - put spoznaje Allaha). Alem-i Lahut - svijet Božanske prirode. Mjesto: tajna tajne. Stanje - ghina (bogatstvo). Vezuje se za Sirrun lehu. Svjetlo - zeleno. Zikr: Hajj, Vahid.

Šesti mekam: Nesf-i merdijjeh - duša s kojom je Bog zadovoljan. Sejr 'an Allah - put do spoznaje Allaha. `Alem-i šehadet - vidljivi svijet. Mjesto: khafijj. Stanje - khajruhū (činjenje dobra). Vezuje se za: Šeriat. Svjetlo - crno. Zikr: Qajjūm, Ehad.

Sedmi mekam: Nefs-i kamileh ve safijeh
savršeno, čista duša. Sejr bi Allah - put sa spoznajom o Allahu. Alem-i vahde me'a el-kethreh - svijet jednosti sa mnoštvom. Mjesto: akhfa. Stanje - beka (vječnost). Vezuje se za Džem'. Zikr: Kahhar, Samed.

Zikrovi:

1. Zikr salikin: Alem-i mulk; La ilahe illa Allah.
2. Zikr `ašikin: Alem-i melekut; Illa Allah, Illa Allah.
3. Zikr vasilīn: Alem-i džeberut; Allah, Allah.
4. Zikr: Alem-i Lahut; Hu, Hu.

Prvi zikr je nāsūt.
To je `ālem-i mulk, sfera (svijet) Azraila (a.s.), a to je: La ilahe illa Allah, Muhammed resul Allah.

Drugi zikr je:
La ilāhe illa Allah. To je zikr alem-i melekut, svijet Mikaila (a.s.).

Treći zikr je:
Allāh, Allāh. To je alemi-i džeberut, svijet Džebraila (a.s.).

Četvrti zikr je:
Hu, Hu. To je alem-i Lahut, naziva se još i alem-i Huvaijje, svijet Israfila (a.s.)

Abd el-Kadir Gejlani, „Hasb-i hal-i salik“ (Salikovo praćenje vlastitog hala/stanja)

Prema imamu Dejlemiji, u hadisu stoji da je šejh u svom narodu kao pejgamber u svom ummetu. Ebu Jezid Bistami je rekao: "Ko nema šejha, njegov šejh je šejtan."

Za zikr je važno slijedeće:

pripremiti srce; istighfar (tražiti oprost grijeha); poniziti svoj nefs; proučiti fatihu; proučiti sure Ihlas; sjetiti se smrti; sjetiti se veze sa šejhom; spominjati Allahovo ime (zikr); izričito govoriti da su ti Božji raziluk i merhamet potrebni i da to tražiš; da srcem osjetiš da gledaš na pravi put; da stojiš pred Allahom dž.š. i da po utvrenom redu i broju zikr činiš; tj. spominješ Božja imena.

U pogledu izvršenja zikra, potrebno je uvijek imati vezu sa šejhom i po njegovim uputama postupati.

Navest ću Hatmu "Hadžegana" koja je utvrđena u gotovo svim tarikatima i obavlja se ovim redoslijedom: izgovoriti 5 ili 15 ili 25 puta istigfar; proučiti 7 puta Bismille i Fatihu; proučiti 100 puta Salavat-i šerif; proučiti 79 puta s Bismillom sure Elem nešrahleke; proučiti 1001 puta sa Bismillom sure Ihlas; proučiti 7 puta Fatihu; proučiti 400 salavata; i proučiti dovu skrušeno i zamoliti Allaha (dž.š.) za milost i hidajet (uputu).

U tarikatu ima 11 mesela (pitanja) koja se zovu Hasib-i hal onoga koji stupa u tarikat:

1. Svaki derviš treba da zna da ima slobodnu volju i da tu slobodnu volju može upotrijebiti u raznim ograničenim mogućnostima, kako hoće i kad hoće, ali, kako je Allah (dž.š.) dao razum čovjeku, on može da misli i da vidi koji je spasonosan put za njega na dunjaluku i ahiretu. Svako razumije da su opačine, razvratnost i životinjske požude put koji vodi duševnoj, tjelesnoj i imovnoj propasti.

2. S obzirom na navedeno, razumljivo je da će čovjek tražiti spas duši i tijelu i da će ići putem koji vodi Božjem (dž.š.) raziluku (zadovoljstvu), a uklanja ga od životinjskih požuda, nagona i tjelesnih uživanja koja mu predstavlja šejtan i njegov nefs.

3. Predano i odano treba Bogu (dž.š.) ibadet činiti, na Njega se oslanjati (tewekkul), u Njega se uzdati i iz dna duše govoriti: Lā ilāhe illā Allāh.

4. Kako će murid pristupiti zikru i kako će u svakom slučaju nastupiti, uputit će ga u tome njegov šejh.

5. Čovjek kao razborito biće mora da manifestira svoje želje i da obavlja svoj rad dostojno i prikladno čovjeku, a da ni u kom pogledu ne bude oduran i odvratan i sličan životinji koja ide za svojim plijenom. Pošto su izvori opačina i nepogoda strasti, mržnja i ljutnja - glavni koji vode u provaliju i onoga i ovoga svijeta, derviš mora nastojati da se u dunjalučkom saobraćaju ne ispoljava ni jednom od navedenih.

6. Šejh prenosi na derviša obavljanje zikra po njegovom shvatanju, duhovnoj jačini i upućuje ga na khulūs (iskrenost) i vjernost.

7. Čovjekovo srce je čisto kada mu je duša čista, u duša će biti čista kada se drži pohvaljenog ljudskog ćudoređa (akhlāq hāmideh), i kada otkloni loše vladanje (akhlāq dhemīmeh) u kojem se ispoljavaju životinjski nagoni nefsa.

8. Tako čist i iznutra opran, derviš treba pristupiti zikru koji je u nekim tarikatima tajni (sirri), u nekim javni (džehri'), a u nekim skriveni (khafijj).

9. Šejh će pristupniku u tarikat davati upute o obavljanju zikra, pored obavljanja šerijatskih naredbi.

10. S takvim osjećajem, odstranjujući sve osim traženja Božjeg (dž.š.) zadovoljstva, pristupa se u zikr.

11. Taj odnos između šejha i derviša zove se nisbet. Taj nisbet mora biti poštovan s obje strane uz poslušnost derviša.
Čovjekova dova je svjetlo (nūr) u njegovu srcu, pa tko hoće neka rasvijetli svoje srce. Na takav način svi tarikati javno (zāhir) teže takvim rasvijetljenim srcem, a i suština i cilj su im isti.

Očistiti dušu je isto što i izliječiti tijelo od neke bolesti, pa kako se mogu upotrebljavati lijekovi za liječenje bolesnika osim s nadzorom i pažnjom iskusnog liječnika, isto tako se ne može obaviti ni čišćenje bez prisutnog dobrog čovjeka, iskušanog u čišćenju svoje duše, jer samo odgojeni ljudi mogu drugog odgajati i drugom u odgajanju uzor biti. Odgajatelj treba da ono što misli i kaže i djelom svojim potvrdi. U prvom redu, zadaća odgajatelja je da nastoji da uredi nefs odgajnika (terbije-i nefs) i da mu dušu očisti (taswije-i rūh). Ako u tome uspije, zagarantirano mu je Kur'anom spasenje: Qad efleha men zekkāhā.

Svaki derviš, prije nego stupi u tarikat, mora biti na šerijatskom putu, a to znači da, osim obavljanja šerijatskih propisa i odredaba, mora od sebe odbaciti širk, kufur,džehl, činjenje velikih grijeha, kibur, pohlepnost i požudnost za dunjalukom, strast, srdžbu, zavidnost, i tek onda stupiti u tarikat i uputiti se u ibadet.
Tko odabere da pravim putem stupi u tarikat, imat će častan i krijeposan život, koristan za njega, njegovu rodbinu i sve ljudsko društvo, imat će mir u duši i spokojan život.

Abd el-Kadir Isa, „Prenošenje dozvole (izun) kod primanja tarikata od šejha“ (Iz njegovog djela „Istine o tesavvufu“)

Od vremena Muhameda (a.s.) pa do naših dana prenosila se dozvola (idhn), očitovanjem (telkin) i zavjetom (bej`ah i `ahd): pouzdano i stvarno (muhakkak), lančano (muselsel) i upamćeno-zabilježeno (musedždžel). Bej'ah, idhn i telkin sufije nazivaju jednim imenom qabdah - način zavjeta: primanje ruke ili čin stupanja u tarikat.

Svaki novi sufija prihvata ruku starijeg sufije kojeg želi slijediti. To se tumači kao spoj elektriciteta, pozitivnog i negativnog, za dobivanje dozvole (izuna), što rada snagu osjećaja duše i života, kako je utvrđeno. Muršidi (šejhovi) su kao trafoi, koji neprekidno kroz stoljeća, povezuju ljudska srca i spajaju ih s Muhamedovim (a.s.) svjetlom (nūr) do pojave spoznaje. Energija, iako udaljena od izvorne baze, vrlo je blještava i usijana.
Električna postrojenja, iako nisu glavni centri energije, vjerno prenose Muhamedov (a.s.) nūr. Zbog prostorne i vremenske udaljenosti dolazi do opadanja snage energije (svjetla) koja se vezuje za trafoe, pa se zbog toga ukazuje potreba za trafoima koji toj energiji jačaju snagu i život.

Titulli: Re: Zikrullah - DHIKRULLAH 20.05.09 22:09

Hasan Širāzi, „Značaj medžlis-i zikra“ (Iz njegovog djela „Kelimetullah“)[/b]

Božiji poslanik Muhamed (a.s.) je rekao:
Meleki prolaze pored Medžilis-i zikra i zastanu na njegovu pročelju, zaplaču s onima koji plaču i čine dovu (izgovaraju āmin) s onima koji dovu čine. Kad se ispnu na nebo, Allah (dž.š.) im kaže: - Moji meleki, gdje ste bili? - On to bolje zna od njih. Oni odgovore: - Naš Bože, Ti bolje znaš. Mi smo prisustvovali zikr medžlisima. Vidjeli smo ljude kako Tebe veličaju (tesbih), boje se Tvoje vatre i nadaju se nagradi Tvojoj. Nato im Uzvišeni reče: - Vi ste svjedoci. Ja im opraštam, sačuvani su od Moje vatre i obezbijeđen im je moj džennet! - A meleki kažu: - Gospodaru naš, među njima ima onih koji Tebe ne spominju! - Uzvišeni reče: - Ja im opraštam zbog toga što su sjedili s onima koji Me spominju. Zaista, onim koji sjede s onima koji čine zikr ne može biti šteta.

[b]Muhammed el-Fekki, „O sedam mekama“ (Iz njegovog djela: „Tesavvuf“)[/b]

Položaj salika (derviša) u prelaženju konačišta (stanica) sličan je putniku na putovanju. I kao što je putniku potreban vodič za hranu, prijevoz, društvo, osiguranje itd., tako je isto i saliku potreban muršid koji poznaje put, koji je prešao taj put i zna njegove koristi i štete. Hrana mu je bogobojaznost, a sredstvo prijevoza himmet (zauzimanje, zalaganje). Treba mu drug, tj, njegova braća na istom putu. Treba mu i oružje, tj. Božja imena kojim straši dva neprijatelja, šejtana i svoj nefs.
I kao što čovjek na putovanju prolazi kroz razne gradove i predjele, gdje se zadržava pa onda nastavlja putovanje do svog cilja, tako isto i salik na svom putu prolazi kroz sedam mekama. Učenjaci su te mekame ovako prikazali:

1. Mekam tmine, nešto drugo što je preče od Boga. Nefs se u tom mekamu naziva emmāre (duša potčinjena zlu).

2. Mekam svjetla - lewwāmeh.

3. Mekam tajni - mulhimeh.

4. Mekam savršenosti - mutme'inneh.

5. Mekam dostignuća (wuslah) - Rādijjeh.

6. Tedžellijät-i efc l (Odraz Božjeg djelovanja) - Merdijjeh.

7. Mekam - Odraz svojstava i imena Božjih - Kāmileh.

Dok god je dotični u jednom od ovih mekama, pokriven mu je slijedeći mekam. Tko je u prvome mekamu, njemu je zastrto očito gledanje svijeta (nūr), a tko je u drugome mekamu, njemu je zastrt nūr tajni itd.
Sufija neće doseći stupanj kāmileh dok ne prođe sve ove mekame, upotpuni se na prethodnim mekamima. Kroz to uzdizanje (usavršavanje) dospijeva do visokih shvaćanja. Sufije to visoko shvaćanje nazivaju: ma`rifet-i haqiqat. To je, zapravo, stupanj u kojem se saznaje istinska stvarnost, istina, tj. da je znanje, znalac i znano jedna stvar.

[b]Fejzulah Hadžibajrić, „Ders-i men 'aref“ (objavljeno u: Šeb-i arūs, Sarajevo, 1979./1400.)

Na putu spoznaje o Bogu kroz faze približavanja Njemu, čovjekova duša prolazi kroz sedam stupnjeva, i naposljetku kad se potpuno očisti, čista doživljava smrt kao slast bračne noći.
Ti stupnjevi se zovu:
a) nefs-i emmāreh - duša sklona zlu;
b) nefs-i lewwāmeh - duša koja sebe kori;
c) nefs-i mutme'inneh - smirena duša;
d) nefs-i rādijeh - zadovoljna duša;
e) nefs-i merdijjeh - duša kojom je Bog zadovoljan;
f) nefs-i sāfijeh - čista duša
g) nefs-i kāmileh - savršena duša.
Prva četiri stupnja čine prvu fazu duhovnog odgoja i zovu se jednim imenom qurb-i ferā'id. Posljednja tri stupnja čine drugu fazu duhovnog odgoja i zovu se qurb-i newāfil.
Intisab je pristupanje u tarikat, a talqin je čin primanja terikata.

Hadži šejh Selim Sami Jašar, „Razgovor sa svrakom“ (Iz njegovog rukopisa „Sanihat“)

Jednog dana, osamljen u tekiji, opazio sam na pragu svraku. Njeni glasovi ak-ak, ak-ak kao da su bili upućeni meni. Ovo je privuklo moju pažnju: divlja ptica na kraju odaje! Posmatrao sam je, i kao da smo počeli razgovor.
Svraka reče: - Selamun alejkum, prodavaoče mirođija!
-A ja odgovorih: - Ve alejkumu selam, ptico. Dobro došla!
- I tebe dobro našla - odgovori mi ona.
Ja upitah: - Odakle dolaziš?
- Ptica odgovori: - Iz `adema, fizičkog nepostojanja.
Na moje pitanje: - Kuda ideš? - odgovori mi:
- U `adem.
Ja: - Kojim jezikom govoriš?
- Ptica odgovori: - Arapskim.
Ja opet upitah: - Što to znači i na koga se odnosi?
Ptica mi odgovori: - Vaš praotac Adem bio je neposlušan. Prekršio je zabranu kad je bio u džennetu i pristupio zabranjenom drvetu. Time je učinio prijestup (grijeh) i postao neposlušan (akun, el-aku, ak).
Ja: - Kome su upućene te riječi?
- Ptica mi odgovori: - Vama, da se osvetite šejtanu, koji je prevario vašeg praoca Adema, jer potomak ima pravo na osvetu.
Ja: - Na koji način da to učinimo?
Svraka: - Da šejtanu uvijek protuslovite i da učinite sedždu Ademu svoga vremena.
Ja: - A ko je taj Adem mog vremena?
Svraka: - Muršid (duhovni vodič).
Ja: - Što označava sedžda?
Svraka: Pokornost i poštovanje.
Ja: - Zašto ti je perje crno-bijele boje?
Svraka: - Na ovom svijetu ima mnogo boja, ali sve se svode na crnu i bijelu. Stoga sam ja na ovom svijetu jedan poseban uzorak.
Ja: - Koja je od te dvije boje temeljna i važnija?
Svraka: - Temeljna boja je crna i crnina ukazuje na fazu`adema - fizičkog nepostojanja. Moja bijela boja je relativna i sporedna. Moje fizičko postojanje je atom koji ukazuje na darovanje Svemira od strane istinitosti Apsolutnog postojanja koje je nužno (Wādžib el-vudžūd), tj. Boga.
Ja: - Kad je to tako, što si onda ti?
Svraka: - Ja sam sjena ili fantazija, nepostojanje -`adem s nužnim postojanem - Wudžūd.
Ja: - Kud letiš?
Svraka: - Na zamišljenu liniju gdje se dodiruje crnina s bjelinom.
Ja: - Na što ukazuje ta crna linija?
Svraka: To je linija ćuprije pravog puta, visoka zapovijed iz Kur'ana: Festeqim kemā umirte (Idi istrajno putem kako ti je naređeno)! (Kur´an, Suretu Hud, 112)
Ja: - Kako je moguć prelaz preko staze vrlo delikatne ćuprije?
Svraka: - Tvoje nestajanje (fenā') u nestajanju svega drugog osim Boga.
Ja: - A kuda se prelazi?
Svraka: U predjel carstva koje ne nestaje, tj. u utapanje u vječnost Božijeg postojanja (beqā'billāh).
Ja: - A kako se prelazi?
Svraka: - Sa svjetlom vjerovanja, prema Kur'anu: Nūruhum jes'ā beine ejdihim...( Kur´an, Suretut-Tahrim,
Ja: - Gdje stanujete?
Svraka: - Na visokom drveću.
Ja: - Zašto ne stanujete u kućama?
Svraka: - Kuće su gradili ljudi, a drveće je građevina Svemilostivog Boga.
Ja: - Zašto su vam gnijezda na visini?
Svraka: - Da sačuvamo svoje mlade od napasti nekih ljudi.
Ja: - Na vas se tuže ljudi da im odnosite piliće i oštećujete voće i povrće?
Svraka: - Upozoravamo piliće - ljude koji su zanemarili sjećanje na Boga i upozoravamo baštovane da paze na svoje voće i povrće, da budu oprezni da im utrošeni trud ne ode uzalud. Isto tako upozoravamo ih da bdiju nad duhovnim usponima kako bi se sačuvali od padova.
Ja: - Zašto tako skakućete?
Svraka: - Oponašamo prepelicu (keklik). Ali mi živimo i na drveću i skakućemo s grane na granu, i to je zapravo naš hod.
Ja: - Kome sličite tim svojim čudnim i neravnomjernim hodom?
Svraka: - Pristašama tarikata koji su neznalice, koji naivnim ljudima čista srca bacaju prašinu u oči i koji značajne riječi muževa istine (ehl-i hakikat) prenose i kazuju odoka, po svom viđenju.
Ja: - Može li biti tarikat bez znanja?
Svraka: - A mogu li ja letjeti bez krila?
Ja: - Na što ukazuje taj vaš dugački rep?
Svraka: - Za to postoje dva znaka. Jedan ukazuje na kraj. Od svih ptica mi imamo najduži rep te mi, radi održavanja života, pazimo na taj svoj rep, jer smo o njemu puno ovisne. Drugi znak ukazuje na mahane. Ima ljudi koji kod drugog vide trn, a kod sebe ne vide ni brvno. Nama je dano da gledamo svoj rep, a da se kanimo gledanja u tuđe mahane, jer je rečeno: Blago onom ko se brine o svojim nedostacima i to ga sprečava da gleda u nedostatke drugoga. Preča ti je briga o svojim nego o tuđim nedostacima.
Ja: - Pa vi ste onda mnogo zauzete uređenjem repa?
Svraka: - Moj rep je moj znak razlike od drugih ptica, a svako se ponosi svojim znakom; tako i ja čuvam i pazim svoj rep.
Ja: - Poznaješ li kaderije?
Svraka: - Poznajem.
Ja: - Šta je njihov znak?
Svraka: - Kapa crvenkaste boje sa zelenim omotom (destār), slična ruži s listovima.
Ja: - Vi svugdje padate, a uvijek vam je glava čista?
Svraka: - Mi ne tvrdimo da smo sačuvani od grijeha i nismo umišljene. Iako ponekad padnemo na mjesta koja su prljava i koja nam ne dolikuju, ne gubimo savjest, volimo čistoću, idemo odatle. Stečene nedostatke i darovane vrline mi ne miješamo. Jedno je Božja presuda a drugo su Božji pokloni. Izvor je jedan, a utroška mogu biti dva. I s nedostacima čovjeka, on je opet primljen. Vaš otac Adem pejgamber priznao je svoj grijeh, kajao se, uzdao se i činio dovu, kako je kazano u Kur'anu.
Ja: - Kako to, padate u blato, a ne gubite svoju vrijednost?
Svraka: - Zar zrake Sunca ne padaju i na blato? I dragulj padne u blato... ali oni u blatu ne izgube svoju vrijednost?
Ja: - Kaži mi jedan primjer!
Svraka: Evo, na primjer, znanje i savršenstvo (`ilm i kemāl). Ako ti sreći dođe kraj..., pa šta? Sve ima svoj vrh. Kad si na vrhu uspona, ne uzoholi se: poslije uspona je pad!
Ja: - A šta je neznanje?
Svraka: - Neznanje je kao katran: gdje padne, ostane mrlja.
Ja: - A ko je vaš car?
Svraka: - Bijeli soko (bazul-ešheb), car evlija, sultan Abdul Kadir Gejlani.
Ja: - Tko su vaši ašici?
Svraka: Slavuji.
Ja: - Ko su vaši učači zikra?
Svraka: - Grlice.
Ja: Ako su arifi, oni koji su dosegli više spoznaje?
Svraka: - Papagaji.
Ja: - A ko su vam vaizi?
Svraka: - Sove.
Ja: - A ko su vaše hadiije?
Svraka: - Rode.
Ja: - A ko su vaši derviši?
Svraka: - Golubovi.
Ja: - Ko su vaši rehberi, pomagači šejhu?
Svraka: - Pupavci - hudhudi. (Hudhud je služio Sulejmana pejgambera).
Ja: - A ko su vaši kurnazi, (lukavi i dovitljivi ljudi)?
Svraka: - To smo mi, svrake.
Ja: - To nije dobro!
Svraka: - Ako je da sačuvamo, onda je dobro; a ako je da prevarimo, onda je loše.
Ja: - Obično vjernike varaju?
Svraka: - Jedanput biti prevaren - može se, ali dva puta, e to nije dobro. U jednom hadisu se kaže: Vjernik ne smije dozvoliti da ga iz jedne rupe dva puta ujede zmija.
Ja: -'Daj mi kakav savjet.
Svraka: - Zaštiti se dobrim, a odbaci nevaljalo, idi pravim putem, istopi grijehe, dobro očisti srce. Što vidiš, pokrij, a što ne vidiš, o tome ne govori.
Ja: - Drago mi je što sam te sreo, koristile su mi tvoje mudre riječi. Hvala!
Svraka: - I meni je drago, hvala ti i želim ti uspjeh! Ostaj u ljubavi prema Bijelom sokolu!
Diže se i odleti.

Zaključak

U sastav zikra i iršada ulaze i virdovi. To su salavati i lijepa Božja imena. Oni se uče pojedinačno i zajednički, kako u kojoj prilici. U nas se u prijevodu susreću ova tri virda:

1. el-Wird, prijevod s arapskog: Hafiz Ibrahim ef. Riđanović, Sarajevo, 1980.

2. el-Ewrād el-fethijjeh, prijevod zikr-dova s predgovorom: Hadži Sulhi ef. Hadžimejlića,
Sarajevo 1985.

3. Ewrād-i šerīf, s komentarom i silsilom kaderijskog tarikata: Fejzulah Hadžibajrić, Sarajevo, 1986.

Vird se uči prema uputstvu muršida. Ovo su upute Šejha Abdul Kadira Gejlanija:

1. Nemoj se kleti, makar to bila istina!

2. Nemoj lagati!

3. Nemoj obećavati što ne možeš ispuniti!

4. Nemoj nikoga vrijeđati ni uznemiravati!

5. Nemoj nikoga proklinjati!

6. Nemoj nikome reći da je ćafir ili munafik, jer samo Bog zna ko je kakav!

7. Obaraj oči i kloni se svih grijeha!

8. Izbjegavaj da ti drugi čine pomoć!

9. Nemoj nikome zavidjeti na onome što on ima a ti nemaš!

10. Budi skroman i uslužan