RAZLICITE - Tarikat, Zikir itd.

Šta je tarikat?
Tarikat je islamska duhovna disciplina, zasnovana na šerijatu, kojom se postiže
čišćenje duše posredstvom zikra i ljubavi prema Allahu dž.š. i Njegovom
Poslaniku Muhammedu a.s.
Poznat je pod nazivom tesavvuf i sufizam, a u upotrebi je i izraz islamski
misticizam.

Šta je vird?
Vird je svakodnevni zadatak u obliku zikra koji, prema naročitim uputama šejha
(muršida) preuzima murid prilikom pristupa tarikatu.

Šta je intisab?
Pristupanje jednom tarikatu zove se intisab (pripadnost, učlanjenje).

Šta je bej'at i talkin?
Bej’at je čin zvaničnog pristupanja tarikatu. To je polaganja zakletve i
priznavanje šejha za svoga duhovnog učitelja. Bej'at je obaveza na poslušnost.
Talkin je je upoznavanje murida, sa pojedinostima koje su neophodne za
tarikatsko napredovanje.

Ko je ovlašten da prima u tarikat?
U tarikat može primati samo šejh sa valjanom idžazetnamom.
Idžazetnama je službena tarikatska isprava trajne vrijednosti, tj. dozvolom za
primanje u tarikat.

Šta je šedžera ili silsila?
Šedžera ili silsila je lanac po kome se prenosi tarikatsko znanje u neprekidnom
redosljedu od Allahovog poslanika Muhammeda s.a.v.s. pa sve do šejha –
muršida našeg vremena.

Ko je muhib, a ko murid?
Muhib je osoba koja voli tarikat, ali mu iz objektivnih razloga još nije pristupio.
Muhibb nema posebnih obaveza i njegov odnos prema svim tarikatima i njihovim
šejhovima – muršidima zavisi od njegovog vlastitig izbora.
Murid je privrženik tarikata sa bej’atom i talkinom.

Porijeklo derviških redova
Porijeklo derviških redova vodi od jednog hadisa koji prenosi da je
Poslanik s.a.v.s. rekao ashabima:

"Hoćete li da vam kažem šta vam je bolje od borbi u kojima neprijateljima
siječete glave i oni vaše. Kada su rekli da hoće, on je rekao da je to zikrulah -
pominjanje Allaha"

U borbi siječete drugima glave, a zikrom siječete sebe, svoje porive,
prohtjeve, duševne nagone, svoj ego... Mali je rat kada se vodi protiv drugih
ljudi, a veliki, - dobri rat je borba sa samim sobom. Ljudi tarikata su shvatili da
je zikrulah najbolji način da se u borbi sa samim sobom izvojuje pobjeda dobra
nad zlim. Derviši su ljudi tarikata ili ljudi tesavufa.

U svijetu postoji 12 tarikata - različitih derviških redova. Ovaj broj nije
slučajan jer sufije ljude po njihovoj naravi dijele u 12 grupa, kojima su potrebni
različiti pristupi. Ko je po naravi bliži jednom tarikatu, neće se duhovno moći
razviti u drugom.
Izvori tesaufa su esma ul-husna – Allahova lijepa imena, kojima su
okićena srca. Stanja derviša su ljestve ili stepenice kojima se uspinju na putu
oslobađanja ili povratka izvornoj savršenosti. Ljudi svih tarikata se najlakše
karakteriziraju po zikru.

Poslanik o zikru
Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) je rekao:”Hoćete li da vam kažem o
nečemu što je bolje od svih djela, i čini najbolji vid pobožnosti u očima vaseg
Gospodara, što će povećati vaš stupanj na Ahiretu, i što zavređuje više sevaba
nego trošenje zlata i srebra na Allahovom putu ili sudjelovanje u Džihadu gdje će
te ubijati ili biti ubijeni.” Ashabi zamoliše Poslanika (Sallallahu alejhi ve sellem)
da im kaže šta je to tako vrijedno, na šta im Poslanik (Sallallahu alejhi ve
sellem) odgovori:”To je Allahov Zikr!”

”Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) je rekao:”Kada se grupa ljudi
sastane na nekom mjestu da čine Zikr samo za Allahovo zadovoljstvo, Melek sa
Nebesa im poviče:”O, vi ljudi, vaši grijesi su oprošteni, i zamjenjeni sevabima."

Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) je rekao:"Nijedno drugo dijelo nije toliko
efikasno u zaštiti od patnje u kaburu (grobu) kao Zikr."

Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) je rekao:”Svemogući Allah će, na
Sudnjem Danu, proživiti neke ljude čija će lica blještati od Nuura (svjetla), i sjedi
će na prijestoljima od dragulja a ljudi će im zavidjeti na nagradi. Oni neće biti ni
Poslanici a ni Šehidi.” Neko je upitao Poslanika (Sallallahu alejhi ve sellem) o tim
ljudima da bi im se mogao pridružiti, na šta je on rekao: ”Oni će biti ljudi iz
različitih familija i prebivališta, koji će se sastajati na jednom mjestu radi
Allahove ljubavi i Zikra.”

Prenoseno od Abdullaha bin Abbasa:”Allah nije ništa učinio obaveznim od ibadeta a da mu nije odredio
granicu, osim Zikra, za koji nije postavio niti granicu a niti je oslobodio nekog od
njegova obavljanja.

Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) je rekao:"Na Sudnjem Danu melek će
se oglasiti:”Gdje su mudri ljudi?” Ljudi će upitati ko su to mudri ljudi, a on će im
odgovoriti,” To su oni koji su uvijek mislili na Allaha, bilo stojeći, sjedeći ili ležeći
i meditirali o stvaranju Nebesa i Zemlje, te govorili,” O, Allah! Ti nisi stvorio sve
ovo bez svrhe. Slavljen neka si Ti, spasi nas Džehennemske vatre.” Poslije ovog
dijaloga, pojavit će se zastava, koju će oni pratiti i uči u Džennet u kojem će
vjećno ostati.”

Zikr hafi
”Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) je rekao:”Zikr Hafi (u sebi u srcu)
kojeg čak ni meleki pisari ne čuju, je sedamdeset puta vrijedniji od Zikra koji se
uči jezikom.”
U drugom Hadisu Poslanik (Sallallahu alejhi ve sellem) kaže:”Sjećajte se
Allaha kroz savršeni (Kamil) Zikr.” Kada ga je neko upitao koji je to savršeni
Zikr, on reče: ”To je Hafi Zikr (nečujni Zikr u srcu).”
Kao što vidimo Zikr u srcu je superiorniji glasnom Zikru, ali to ne znači da
glasni Zikr nema važnosti, jer smo čuli Hadis koji govori o učenju glasnog Zikra
do te mjere da te munafici smatraju ludim. I jedan i drugi način učenja Zikra,
ima svoju ulogu u različitim fazama individualnog duhovnog razvitka. To je
zadatak Šejha (duhovnog učitelja) da odredi koji način Zikra pojedinac treba da
uči.

Šefik Beganović

Imati samo jednog šejha

Derviš treba imati samo jednog šejha, a nikako dva (ili više), jer je sufijski put zasnovan na čistoj jednoći (tevhidu).

Šejh Muhjiddin Ibn Arebi k.s. u sto osamdeset prvom poglavlju "Mekkanskih otkrovenja", kaže:

"Znaj da dervišu nije dopušteno uzimati više od jednog šejha, jer će mu to biti od veće pomoći u tarikatu. Mi još nismo vidjeli da je imao uspjeha derviš koji je (istovremeno) imao dva šejha. I kao što nije dato da u svijetu postoje dva Boga niti da osoba zadužena vjerskim zaduženjima slijedi dvojicu poslanika, niti da žena ima dva muža, tako nije dato ni da derviš ima dva šejha. Ovo važi za derviša koji se veže za šejha sa namjerom da slijedi tarikat, a ako se ne veže za njega, već se sa njim sastaje samo radi bereketa, u tom slučaju mu nema zapreke da se (pored svoga) sastaje sa bilo kojim drugim šejhom."

Sejjidi Ali el-Mersafi, Allah mu se smilovao, rekao je:

"Ko bude stavljen na kušnju druženjem sa dvojicom ili više šejhova, neka mu njegov stvarni šejh bude u jednom dijelu srca, pored ljubavi prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., jer on Allahovog Poslanika, s.a.v.s., zamjenjuje u davanju savjeta njegovom ummetu i u upućivanju na Pravi put."

Ebu Jezid el-Bistami, r.a., rekao je:

"Ko bude imao više od jednog šejha, on je mnogobožac u tarikatu, a mnogoboščev šejh je šejtan."

Ebu Ali ed-Dekkak, r.a., rekao je:

"Čovjek ne može slijediti sufijski put bez šejha, jer je to put koji vodi kroz skriveno (gajb), ili kroz skriveno skrivenoga (gajbu-l-gajb). Ako stablo nikne samo, a da ga niko ne zasadi, njegovi plodovi se ne mogu koristiti, makar i izlistalo. Štaviše, ono možda nikada neće ni dati ploda. Vidi, o brate, da je i kod apsolutnog prvaka poslanikā, u pitanju objave, Džibril, a.s., bio posrednik između njega i Uzvišenog Allaha, pa ćeš na osnovu toga spoznati da je prihvatanje šejha nužnost i da derviš bez toga ne može."

Ebu Jezid (El-Bistami) je rekao: "Od mog šejha ja sam tarikat uzimao zdravo za gotovo."

Nije nepoznato da se dobri prethodnici iz generacije ashaba, tabi'ina i tabi'i-t-tabi'ina nisu vezivali za jednog šejha, već su neki od njih ono što su uzimali uzimali i od stotine šejhova, zato što su oni, Allah njima bio zadovoljan, bili čisti od duhovne nečistoće i zapuštenosti, tako da je svaki od njih bio savršen i nije imao potrebe za vodičem. Međutim kada su se namnožile bolesti i kada se kod svijeta javila potreba za liječenjem od tih bolesti, šejhovi su im naređivali da se oni kao takvi vežu za jednog šejha, da se ne bi rasplinuli i išli duljim putem, pa to dobro znaj.

__________________________________

DERVIŠKI ADABI
(Izbor derviških adaba u vezi sa samim dervišom i šta o tome kažu pojedini šejhovi)

Poglavlje iz knjige: Sveta svjetla o spoznaji NAČELA TESAVVUFA,
Autor: Šejh Abdulvehhab eš-Ša’rani
Izdavač: EL-Kalem, Sarajevo, 1424. h.g./2003. god

Izbor šejha koji je dobro upućen u šerijatske znanosti

Derviš treba učiti jedino od šejha koji je dobro upućen u šerijatske znanosti, da ne bi imao potrebe tražiti druge.

Šejh Muhammed eš-Šenavi, Allah mu se smilovao, obavijestio me je da je on jednog dana rekao svome šejhu sejjidi Muhammeđu es-Serviju:

"Želio bih posjetiti tog i tog šejha", pa ga je šejh mrko pogledao i rekao mu: "Muhammede, ako ti ja nisam dovoljan, kako si me onda prihvatio za šejha?" "Od tada", kaže on, "pa sve do njegove smrti nikad nisam posjetio nijednog drugog šejha."

Iz toga proizlazi da nema prigovora onome ko se sastaje sa drugim šejhovima ako mu je bilo suđeno da se zavjetovao šejhu koji nije dobro upućen u šerijatske znanosti, što je slučaj sa većinom šejhova u današnje vrijeme. U tom smislu treba shvatiti i riječi Ebu-l-Kasima el-Kušejrija, Allah mu se smilovao, kada kaže:

"Sramota je dervišu ako se mimo svoga šejha vezuje za nečiji drugi pravac, već treba slijediti samo svoga šejha", jer se te njegove riječi zasigurno odnose na šejha koji je dobro upućen u šerijatske znanosti, tako da dervišu nije sramota, štaviše, dužnost mu je da se vezuje za druge (ako njegov šejh nije dobro upućen u šerijatske znanosti).

Imam Ahmed ibn Hanbel, i pored svoje izuzetne vrijednosti, kada hi se zaustavio na nekom pitanju obraćao se Ebu Hamzi el-Bagdadiju riječima:

"Šta ti kažeš o ovom pitanju, sufijo?", i šta god bi mu rekao, on bi to prihvatao. Sama ova činjenica dovoljno govori o vrlinama sufijskih šejhova.

Isto tako, prenosi se od kadije Ahmeda ibn Šeriha da je on priznavao vrijednost Ebu-l-Kasima el-Džunajda el-Bagdadija, da je dolazio u njegovu halku i da je govorio, kada bi bio pitan za ono što ovaj govori: "Ja ga ništa ne razumijem, ali ton njegovog govora nije ton pokvarenjaka!"


Šejh Ebu-l-Kasim el-Džunejd, Allah mu se smilovao, rekao je:

"Kada bih znao da pod nebeskim svodom ima neko znanje Uzvišenog Allaha koje je časnije od onoga koje posjeduju sufije, ja bih ga zasigurno tražio."

Također je rekao: "Nema znanja koje je spušteno s neba i koje je Uzvišeni Allah učinio dostupnim stvorenjima a da i meni u njemu nije dao određeni dio."


Ebu-l-Kasim el-Kušejri, Allah mu se smilovao, rekao je: "Svi šejhovi u tarikatu govore da nikad niko od njih nije istupio da bude šejh u tarikatu a da prethodno nije bio dobro upućen u šerijatske znanosti i da nije dospio do stupnja otkrovenja, koji ga je činio neovisnim o izvođenju zaključaka. Pored njih, derviši pohađaju druge i od njih uče nauku samo zato što ne znaju njihov stupanj. Dokazi sufija, zato što ih potvrđuje otkrovenje (kešf), jasniji su od dokaza koje navode drugi. Kad god je neko od njih živio u nekom vremenu, učenjaci koji su živjeli u njegovo vrijeme bi prema njemu bili ponizni, postupali bi prema onome na što im on išareti i u teškim situacijama bi od njega tražili da ih on oslobodi nevolje. Da ti učenjaci kod sufija nisu uočavali stvari koje ukazuju na to da su oni iznad njih, stvar bi bila sasvim suprotna (odnos među njima bio bi sasvim suprotan). Mi smo o tome detaljnije govorili u djelu "Kava'id es-sufije el-kubra". A Allah najbolje zna.

************************
DERVIŠKI ADABI
(Izbor derviških adaba u vezi sa samim dervišom i šta o tome kažu pojedini šejhovi)

Poglavlje iz knjige: Sveta svjetla o spoznaji NAČELA TESAVVUFA,
Autor: Šejh Abdulvehhab eš-Ša’rani
Izdavač: EL-Kalem, Sarajevo, 1424. h.g./2003. god

************************