ibn Tejmije

ODABRANI ČLANCI IZ KNJIGA ALIMA EHLI SUNNETA

Uzeto sa kraja članka SELEFIJJE

Ibni Tejmijje je bio najštetniji od svih drugih otpadnika i pokvarenih vjerskih ljudi. On se u svojim knjigama, naročito u svojoj knjizi El-vasita, ne slaže sa idžmom muslimana (Idžma’ul-muslimin), ne slijedi selefi salihine, i kontradiktira jasnim izjavama Kur’ani kerima i hadis-i šerifa. On je slijedeći svoj manjkavi i nepotpuni razum i pokvarene ideje skrenuo u krivovjerstvo. On je imao puno znanja. Allah dželle-šanuhu je dao da njegovo znanje bude povod (sebeb) za njegovu propast (felaket) i otpadništvo (dalalet). On je slijedio svoj nefs. On je pokušao da ove svoje pokvarene i otpadničke ideje rasprostrani kao istinu.
Veliki alim Ibni Hadžer Mekki rahmetullahi teala alejh je napisao u svojoj knjizi Fetavel-hadisijje, “Allah dželle-šanuhu je dao da Ibni Tejmijje zađe u otpadništvo (delalet) i propast (felaket). On ga je učinio slijepim i gluhim. Mnogi alimi su nas informisali, upozorili, i dokumentovano dokazali, da su njegova djela pokvarena a njegove riječi netačne. Oni koji pročitaju knjige velikih alima islama kao što su Ebul Hasen-il-Subki, i njegov sin Tadž-ud-din Subki, i imama Iza bin Džema’a, i koji prostudiraju izjave šafi’i, maliki i hanefi alima, koje su mu upućene i napisane kao odgovor, će dobro vidjeti da smo mi u pravu.”
Ibni Tejmijje kleveće i sramno blati alime tesavvufa. Šta više, on se ne ustručava ni da napadne na stubove islama kao što su hazreti Omer i hazreti Alija. Njegove riječi su prekršile sva pravila pristojnosti jer on odapinje svoje otrovne strelice čak i na najstrmije litice. On naziva alime pravoga puta otpadnicima (sljedbenicima bid’ata), licemijerima, i neznalicama.
On kaže, ‘U knjigama velikana tesavvufa se ima pokvarenih ideja grčkih filozofa koje nisu u skladu sa islamom’, i pokušava da to dokaže svojim pogrešnim i otpadničkim mislima. Omladina koja ne zna istinu može biti zavedena njegovim užarenim i lažljivim riječima. Na primjer, on kaže, ‘Tesavvufdžije kažu da vide Levh-il-mahfuz. Izvjesni filozofi kao Ibni Sina ga nazivaju Nefs-ul-felekijje. Oni kažu da se ljudska duša, kada postane savršena, u snu ili na javi, ujedini sa Nefs-ul-felekijjom, to jest sa Akl-ul-fe’al(om) tako da, kada se ona (duša) ujedini sa ova dva, koji izazivaju dešavanje svega na svijetu, ona (duša) bude informisana o onom što je u njima. Ovo nisu rekli grčki filozofi. Ovo je rekao Ibni Sina i njemu slični koji su se kasnije pojavili. Slično su rekli takođe i imam Ebu Hamid Gazali, Muhjiddin-ibnul Arabi, i andaluzijski filozof Kutbuddin Muhammed ibnu Seb’in. Ovo su filozofske izjave. U islamu nema ovakvih stvari. Oni se odvajaju od islama sa ovakim riječima. Oni postaju mulhidi (kafiri) kao mulhidi koji se zovu ši’i, isma’ili, karamiti i batini. Oni su napustili pravi put alima ehli sunneta, hadisa, i istinitog (hakk) puta ehli sunnet tesavvufdžija kao što je Fudajl bin Ijad. Oni su se, dok su u jednu ruku zaronili u filozofiju, u drugu ruku borili protiv grupa kao što su mu’tezile i kuramijje. Postoje tri grupe sufija (tesavvufdžija). U prvoj grupi su oni koji slijede hadis i sunnet. U drugoj grupi su krivovjernici kao što su kuramijje. U trećoj grupi su sljedbenici knjiga Ihvan-us-safaa i riječi Ebul Hajjana. Ibni Arabi, Ibni Seb’in, i njima slični, su usvojili filozofske riječi i napravili ih izjavama ljudi tesavvufa. Ibni Sinina knjiga Ahirul-išarat ala-makamil arifin u sebi sadrži mnoge takve izjave. Takođe je i imam Gazali rekao ovakve stvari u nekim od svojih knjiga, kao na primjer u knjizi El-kitabul-madnun i Miškat-ul-envar. U stvari, njegov prijatelj Ebu Bekr ibnul-Arabi mu je rekao da se je on odao filozofiji, i pokušao je da ga neuspješno spasi od toga. S druge strane imam Gazali je rekao da su filozofi kafiri. On je pred kraj svoga života pročitao [Sahih] Buhari. Neki su rekli da ga je to navelo da on odustane od svojih ideja koje je pisao. Izvjesni drugi su rekli da su ove izjave pripisane imamu Gazaliju sa ciljem da ga okleveću. U ovom pogledu postoje različiti izvještaji o imamu Gazaliju. Maliki alim, Muhammed Mazeri, koji je obrazovan u Siciliji i andaluzijski alimi Turtuši, Ibn-ul-Dževzi, Ibnu Ukajl, kao i mnogi drugi, su rekli mnoge stvari.’ [Molimo vas da, za detaljnu informaciju o Levh-il-mahfuzu, pogledate trideset šesto poglavlje u knjizi Seadet-i Ebedijje (ili Endless Bliss, III).]
Gore navedene Ibni Tejmijjine riječi nam jasno pokazuju njegove pokvareno i zlo mišljenje o alimima ehli sunneta. On čak ljaga i one najveće među ashabima kiram. On ožigosao većinu alima ehli sunneta kao otpadnike. U međuvremenu - dok je on teško ocrnio velikog veliju, kutba arifa, hazreti Ebul Hasen-iš-Šazilija, na račun njegovih knjiga Hizb-ul-kebir i Hizb-ul-bahr, i dok je blatio velikane tesavvufa kao što su Muhjiddin ibnul Arabi, Omer-ibn-il-Farid, Ibnu-seb’in i Halladž Husejn bin Mansur - alimi njegovog vremena su jednoglasno izjavili da je on grešnik i jeretik, otpadnik (bid’at sahibija). U stvari, bilo je i onih koji su izdali fetvu u kojoj su rekli da je on kafir. [Duboko učeni alim islama Abdulgani Nablusi nabraja na 363. i 373. stranici svoje knjige El-Hadikat-un-nedijje imena ovih velikana tesavvufa. On onda dodatno piše da su oni Evlije i da su oni koji se o njima loše izražavaju, neznalice (džahili) i u nesvjesni (gafili).] Pismo koje je 705/1305. godine napisano Ibni Tejmijji glasi, ‘O moj brate po vjeri koji sebe smatraš velikim alimom i imamom ovog vremena! Ja sam te volio samo radi Allahovog zadovoljstva. Ja nisam odobravao alimima koji su bili protiv tebe. Međutim, kada sam čuo neprikladne riječi ja sam bio zapanjen. Sumnja li pametna osoba u početak noći kada sunce zađe? Ti kažeš da si na pravom putu i da činiš Emr-i bil ma’ruf i Nehji-anil-munker. (Nehji-anil-munker znači prenositi Allahove dželle-šanuhu zabrane drugima i ne biti zadovoljan kada se one rade. Emri-i ma’ruf je naređivanje onoga što islam odobrava.) Allah dželle-šanuhu zna šta je tvoj cilj i namjera. Međutim, ihlas se razumije iz čovjekovih djela. Tvoja djela su skinula koprenu sa tvojih riječi. Prevaren od strane onih koji slijede svoj nefs, i čije su riječi nepouzdane, ti ne samo da blatiš svoje savremenike već takođe nazivaš i mrtve kafirima. [Nefs-i emmare je zla sila u čovjekovoj prirodi koja želi sve ono što je Allah dželle-šanuhu zabranio i koja nerado izvršava Allahova dželle-šanuhu naređenja. Nefs-i emmare je čovjekov najveći neprijatelj.] Nezadovoljan sa napadom na nasljednike selefi salihina ti takođe lažeš i na ashabe kiram, posebno na one koji su među njima najveći. Zar ti ne možeš zamisliti u kakvoj češ ti biti situaciji na Kijametskom danu kada ovi divovi islama od tebe zatraže svoje pravo (hakk). U gradu Salihijje si u Džami’ul-džebelu sa mimbera rekao da je hazreti Omer radijallahu teala anh imao pogrešnih riječi i belaja (katastrofa). Koji su to belaji? O kojim su te to belajima izvjestili selefi salihini? Ti si rekao da je hazreti Alija imao više od tri stotine grešaka. Kad bi to bilo tačno o hazreti Aliji bi li tvoja ijedna riječ bila tačna? Od sada ću biti protiv tebe. Ja ću nastojati da od tvoje pokvarenosti zaštitim muslimane jer si ti prevršio svaku mjeru. Tvoja tortura je takla sve, i živo i mrtvo. Mu’mini moraju izbjegavati tvoje zlo.’
Tadžuddin-us-Subki je nabrojao sljedeća vjerska pitanja (mes’ele) u kojima se Ibni Tejmijje ne slaže sa selefi salihinima:
1 Ibni Tejmijje je rekao, ‘Talak (razvod braka u islamu) nije stvaran. [U slučaju da se desi] treba platiti keffaret (koji je ravan onome koji se plaća) za zakletvu.’ Nijedan od alima islama koji došli su prije njega nije rekao da se plaća keffaret.
2 On je rekao, ‘Razvod braka (talak) koji je dat ženi koja ima menstruaciju nije stvaran.’
3 On je rekao, ‘Namjerno propuštene namaze ne treba naklanjavati (tj. klanjati na kaza).’
4 On je rekao, ‘Ženi koja ima haid (menstruaciju) je mubah (dozvoljeno), činiti tavaf (obilaziti) oko Ka’be. [Ako to uradi] ona neće trebati platiti keffaret.’
5 On je rekao, ‘Jedan talak u ime tri talaka je i dalje jedan talak.’ Međutim prenešeno je da je on, prije nego što je ovo rekao, dugim nizom godina više puta rekao da idžma muslimana nije ovaka.
6 On je rekao, ‘Takse koje nisu u skladu sa šerijatom su halal onim koji ih zahtijevaju.’
7 On je rekao, ‘Kada se od trgovaca ubiru takse one su zekat iako ih oni nisu nanijjetili [kao zekat].’
8 On je rekao, ‘Voda ne postaje prljava (nedžs) kada u nju upadne miš ili slična životinja i u njoj se udavi.’
9 On je rekao, ‘Čovjeku koji je džunub je dozvoljeno (džaiz) po noći bez gusula klanjati nafilu namaz.’
10 On je rekao, ‘Uslovi koje vakif (onaj ko je posvetio imovinu vakfu) stipulira (tj. ugovara, uslovljava) se ne uzimaju u obzir.’
11 On je rekao, ‘Osoba koja se ne slaže sa idžmom ummeta ne postaje nevjernik ili grešnik (kafir ili fasik).’
12 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu je mahall-i havadis i On se sastoji od čestica koje su se sastavile.’
13 On je rekao, ‘Kur’ani kerim je stvoren od Allahovog dželle-šanuhu zata (bića, biti).’
14 On je rekao, ‘Alem, to jeste, stvorenja (mahluk) su kadim (vječna) sa svojim vrstama.’
15 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu mora da stvara dobre stvari.’
16 On je rekao, ‘Allah dželle-šanuhu ima tijelo i smijer. On mijenja svoje mjesto.’
17 On je rekao, ‘Džehennem nije vječan. On će se na kraju ugasiti.’
18 On je nijekao podatak da su Poslanici bezgrešni (ma’sum).
19 On je rekao, ‘Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je kao i drugi ljudi. Njega nije dozvoljeno upotrijebiti u dovi kao posrednika (vasitu).’
20 On je rekao, ‘Grijeh je otići u grad Medinu da se posjetiti Resulullah sallallahu alejhi ve sellem.’
21 On je takođe rekao, ‘Haram je ići tamo i tražiti šefa’at (zauzimanje, posredovanje).’
22 On je rekao, ‘Tevrat i Indžil nisu promijenjeni u riječima. One su promijenjene u značenjima.’
Neki alimi su rekli da većina od gore navedenih izjava ne pripada Ibni Tejmijji. Niko nije porekao činjenicu da je on rekao da Allah dželle-šanuhu ima smijer i da je napravljen od ujedinjenih čestica. Međutim, svi su rekli da je on imao puno znanja, dželaleta (veličine), i dijaneta (religioznosti). Čovjek koji ima fikh, ilm (znanje), adl (pravednost) i insaf (razum) mora prvo da razmotri stvar pa da onda o njoj obazrivo sudi. Naročito je potrebno jako detaljno promatranje i potpuna opreznost kada se sudi o muslimanovom kufru, irtidadu (apostasiji, otpadništvu, odmetanju), dalaletu, ili ako on treba da bude ubijen.” Ovdje se završava dio prijevoda članka iz knjige Fetavel-hadisijje koju je napisao Ibni Hadžer Mekki.

Uzeto sa kraja 42. poglavlja iz knjige Vjerski reformatori u islamu

Hazreti Ibni Hadžer rahime-hullahu teala piše ovako u svojoj knjizi Dževher-ul-munzam, “Jedna od Ibni Tejmijjinih sujevjernih besmislica je bila i njegovo nevjerovanje istigase i tevessula (uzimanja Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao posrednika kada činimo Allahu dželle-šanuhu dovu). Prije njega nijedan drugi alim islama nije nikada tako nešto rekao. On je radi ove svoje besmislene ideje postao predmet razgovora među muslimanima. Istina je potpuno suprotna. Alimi ehli sunneta rahime-humullahu teala su rekli da je uvijek jako dobro (i pohvalno) upotrijebiti Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao posrednika (činiti ga tevessul).
Njega se može učiniti tevessul i prije njegovog rođenja i nakon njegovog rođenja, i na ovom i na onom svijetu. Jedan od dokaza koji pokazuju da ga je dozvoljeno upotrijebiti kao posrednika prije njegovog rođenja je činjenica da su to činili i Pejgamberi (Poslanici) i Evlije koji su pripadali njihovim ummetima. Ibni Tejmijjine klevete (iftira) se ne temelje ni na jednom podatku i propisu. Hadis alim Hakim Nišapuri nam prenosi hadisi šerif koji kaže,
‘Kada je Adem alejhisselam pogriješio on je rekao, ‘Ja Rabbi! Oprosti mi (u originalnom tekstu je rečeno daj mi afv i magfiret) radi hakka Muhammeda alejhisselam.’ Allah dželle-šanuhu je rekao, ‘Ja još nisam stvorio Muhammeda alejhisselam. Otkud ga ti znaš?’ A on je onda rekao, ‘O moj Rabbe! Kada si me Ti stvorio, i dao mi dušu, ja sam podigao glavu. Ja sam vidio da po rubu Arša piše la ilahe illallah Muhammedun resulullah. Ja sam shvatio da si Ti stavio, pored Svoga imena, ime onoga koga Ti najviše voliš od svih Tvojih robova.’ Allah dželle-šanuhu je rekao, ‘O Ademe! Rekao si istinu. Među Mojim robovima nema niko da ga Ja više volim od Njega. Pošto ti tražiš Moj oprost radi Njegovog hakka Ja ti odmah opraštam. Ja tebe ne bih ni stvorio da nije bilo radi Muhammeda alejhisselam.’
Ovdje riječi ‘radi hakka Muhammeda alejhisselam’, znače, ‘radi Allahove prevelika ljubavi i njege prema Njemu’, ili, ‘radi njegovog prava na druga ljudska stvorenja, ili, ‘radi njegovog prava koje Allah dželle-šanuhu prepoznaje kao Svoj ihsan (dobročinstvo) prema njemu.’ Isto tako, kada se u jednom hadisi šerifu pita, “Šta je robov hakk na Allaha dželle-šanuhu?” u tom kontekstu ‘hakk’ ne označava ništa što Allahu dželle-šanuhu mora (što Mu je vadžib) učiniti zato što Allah dželle-šanuhu ne mora ništa uraditi. On to čini ako hoće. Traženje nečega od Allaha dželle-šanuhu radi Resulullahovog hakka se ne može zvati širkom zato što se to ne traži od njega. Allah dželle-šanuhu je rekao da on puno voli Resulullaha i da mu je dao visoku mertebu (rang). Od Allaha dželle-šanuhu se traži radi ove Njegove prevelike ljubavi prema njemu, i hakka ovog njegovog visokog stepena, to jest hurmeta, i njegove važnosti i dragocjenosti. Jedan od ni’meta, poklona kojim je Allah dželle-šanuhu obasuo Svog dragog Resula je taj da On kabuli (uslišava) dove koje su poslane preko njegovog hakka, preko njegovog visokog stepena. Najveći gubitak za onog ko ne vjeruje ovaj ni’met je njegovo lišavanje toga ni’meta. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je takođe i za vrijeme njegovog života upotrebljavan kao tevessul. Nesai i Tirmizi su prenijeli da je Resulullahu došao jedan slijepac.On ga je zamolio da mu on učini dovu da progleda. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mu je rekao,
‘Ja ću ti učiniti dovu ako hoćeš ali ti je bolje da budeš strpljiv. Strpljenje će ti biti puno bolje.
’ Kada je čovjek rekao, ‘Ja bih volio da mi ti učiniš dovu. Ja nemam nikoga da me vodi. Ja sam u velikoj nevolji.’ Resulullah alejhisselam je rekao,
“Uzmi abdest i reci, ‘Ja Rabbi! Ja Ti činim tevedždžuh (ja Ti se okrećem) kroz Tvog predragog Pejgambera kojeg si Ti poslao ljudima kao Svoju milost. Ja od Tebe tražim. O Muhammede alejhisselam! Ja činim tevedždžuh mome Rabbu kroz tebe. O moj Allahu! Učini ga mojim posrednikom (šefa’atdžijom)!’”
Takođe i imam Bejheki prenosi da je slijepac, blagoslovljen vidom, ustao i otišao. Resulullah mu nije lično učinio dovu već je njega podučio dovi. On je htio da on sam učini tevedžuh (da se okrene) Allahu dželle-šanuhu, da Ga zamoli, i da upotrijebi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kao posrednika (istigasu), i da mu tako želja bude uslišana. Resulullah je upotrebljavan kao posrednik (istigasa) za želje i za vrijeme (njegovog ovosvjetskog) života i nakon njegovog preselenja na ahiret (vefata). Selefi salihini su često ovu dovu učili nakon Resulullahovog vefata i dobijali kroz nju ono što su željeli. Kako nam prenose Taberani i Bejheki čovjek, čiji zahtijev halifa Osman radijallahu anh nije uslišao, je otišao hazreti ashabu Osmanu bin Hanifu i od njega zatražio pomoć. On ga je naučio ovu dovu. Kada je on, nakon što je proučio ovu dovu, prišao halifi on mu je uslišao njegov zahtjev. U hadisi šerifu koji nam prenosi Taberani Resulullah je rekao kada je činio dovu,
‘Radi hakka Tvoga Poslanika i Tvojih drugih prijašnjih Poslanika.’ Tevedždžuh, tevessul, istigase, i tešeffu kroz Resulullaha i kroz druge Poslanike i Evlije znače jednu te istu stvar. Islam je rekao da je dozvoljeno činiti tevessul sa amelom (djelom) i ibadetom (to jest da je dozvoljeno uzeti amel i ibadet kao posrednike). Hadisi šerif nas informiše da su u stara vremena neki ljudi, koji su bili zatvoreni u pećinu, preklinjali spominjući svoja stara djela koja su iskreno učinili radi Allaha i da se stijena koja je zatvarala ulaz pomakla i da su se oni tako spasili. Kada je dova uslišana radi nečijeg ličnog dobrog djela onda je sigurno da će biti kabul (uslišane, primljene, odobrene) dove koje se šalju kroz one koji su učinili najbolja djela. Omer-ibnul- Hattab radijallahu anh je upotrijebio hazreti Abbasa kao vesilu (posrednika) i učinio dovu za kišu. Nijedan od ashaba kiram nije bio protiv toga. Razlog za njegovo uzimanje hazreti Abbasa kao posrednika, a ne Resulullaha i Njegovog mubarek kabura, je zato što je on sebe smatrao na manjem nivou od Resulullahovog rođaka. Njegovo činjenje tevessula kroz hazreti Abbasa je u stvari tevessul kroz Resulullaha. Riječi tevessul, tevedždžuh, i istigase, ne znače da su oni, sa kojima činimo tevedždžuh, uvijek superiorniji od onih koji čine tevedždžuh i istigase. Resulullah je, da bi mu dova bila uslišana, učinio dovu u kojoj je uzeo mekkanske muhadžire kao vesilu (posrednika). Istigasa znači tražiti nešto od nekog kroz njegovog voljenog, dragog. To znači tražiti preko te osobe. Kada se nešto zatraži preko te osobe tražena stvar se lakše dobije. Mi činimo istigasu (tražimo) kroz Resulullaha ili kroz Evliju u kaburu da bi nam dova bila uslišana. Naša dova će na taj način biti kabul (uslišana, primljena). Samo Allah dželle-šanuhu uslišava dovu.
Pejgamber je samo njen sebeb i vesila (sredstvo i posrednik koji izaziva da ona bude uslišana). Allah dželle-šanuhu je stvarni gavs (pomagać). Resulullah postaje metaforični gavs. Hadisi šerif koji nam prenosi Buharija kaže:
‘Oni će na na Sudnjem danu (danu Kijameta) prvo činiti istigasu kroz Adema pa onda kroz Musaa pa onda kroz Muhammeda alejhimusselam.
Ovdje riječi, ‘činiti istigasu Resulullaha, tevessuliti ga’ znače ‘moliti ga da im on učini dovu’. Jer, On je živ u svom kaburu i osjeća potrebe onoga ko od njega traži (da mu on učini dovu). Sahih izvještaj kaže, “U vrijeme emir-ul-mu’minina, Omera, je bila velika nestašica [suša]. Jedan od ashaba kiram je otišao na Resulullahov mezar i rekao,‘O Resulullah! Čini dovu da padne kiša. Tvoj ummet će propasti!’ Resulullah sallallahu alejhi ve sellem mu se pokazao u snu i rekao mu je da će pasti kiša. I kiša je pala. On mu je takođe rekao u snu,
‘Idi Omeru i poselami ga od mene! Obraduj ga veselim vijestima da će pasti kiša. Reci mu neka bude blag.’
Omer je bio jako strog. On je bio striktan u izvršavanju vjerskih obaveza i zapovijedi. On je otišao halifi i ispričao mu svoj san. Halifa ga je slušao i plakao. Prema nekim izvještajima ovaj ashab je bio Bilal bin Haris Muzeni. Ovdje san nije poenta već ashabov odlazak na Resulullahov kabur i njegovo traženje pomoći (tevessula) od Resulullaha. Kako se vidi, da bi nam se ispunile naše želje, od Resulullaha se može tražiti dova i poslije njegovog vefata (prelaska na ahiret) isto kao i kad je bio u životu na ovom svijetu. Pored činjenice da će nam se naše želje ispuniti kroz njegovu dovu i šefa’at postoji i činjenica da će i dove drugih - koje su poslate kroz njega prije njegovog rođenja, dok je bio na ovom svijetu, i nakon njegovog prelaska na ahiret (vefata) - biti uslišane. On će na kijametskom danu učiniti šefa’at Rabbu za svoj ummet i njegov šefa’at će biti kabul (primljen). Ova činjenica je prenesena idžma’om, to jest jednoglasnom saglasnošću alima islama. Abdullah ibni Abbas nam prenosi hadisi šerif koji kaže,
‘Allah dželle-šanuhu je rekao Isa alejhisselamu. O Isa! Vjeruj u Muhammeda alejhisselam! Zapovijedi svojim sljedbenicima (ummetu) da ga oni koji budu živjeli u njegovo vrijeme vjeruju! Da nije bilo radi Muhammeda alejhisselam Ja ne bih stvorio pejgambera Adema. Da nije bilo radi Muhammeda Ja ne bih stvorio Džennet i Džehennem. Ja sam stvorio Arš na vodi. On se pomakao. Kada sam Ja na njega napisao La ilahe illallah on je stao.
Hakim prenosi ovaj hadisi šerif sa sahih senedima. Zar neće biti kabul dova u kojoj se uzima, kao posrednik (vesila), jedan takav Poslanik, koji je na jednom tako visokom nivou, i koji ima neograničenu čast, i koji je toliko cijenjen, i koji je dobio tolike mevlaove (Allahove dželle-šanuhu) ni’mete?” [Ovaj citat je preveden iz knjige Dževher-ul-munzam koju je napisao Ibni Hadžer Mekki. Ona je takođe citirana i u knjizi Ševahid-ul-hak.] Dove u kojima su Nuh, Ibrahim, i drugi Pejgamberi uzimali Muhammeda alejhisselam kao posrednika (vesilu) su napisane u knjigama tefsira.

Kako knjiga Ševahid-ul-hak navodi, Imam Subki je rekao:
“Imaju dva oblika tevessula sa Resulullahom. Prvi je tražiti od Allaha dželle-šanuhu radi njegove visoke mertebe (statusa) i bereketa. Kada se ovako čini dova upotrebljava se jedan od izraza kao što su tevessul, istigasa i tešeffu.
Oni svi znače isto. Ko ovako čini dovu on traži od Allaha dželle-šanuhu uzimajući Resulullaha kao vesilu. On čini istigasu (to jest, on se moli i čini dovu) Allahu dželle-šanuhu uzimajući njega kao vesilu (posrednika). On čak i u ovosvjetskim poslovima odmah daje sve što se od Njega traži ako upotrijebimo nekoga, koga On puno voli, kao posrednika. Drugi oblik tevessula sa Resulullahom je kada od njega tražimo da on za nas učini dovu Allahu dželle-šanuhu (da on zamoli Allaha dželle-šanuhu) da nam se ispuni naša želja jer je on živ u svom mezaru i razumije šta se od njega traži i može to zatražiti od Allaha dželle-šanuhu. Od njega će takođe i na kijametskom danu tražiti da bude šefa’atdžija (posrednik) i on će biti šefa’atdžija i njegov
šefa’at (posredstvo) će biti kabul (uslišano).
Kako piše u knjizi Ševahid-ul-hak hazreti Šihabuddin Remli rahmetullahi teala alejh je rekao, “Sa Pejgamberima i evlijama se može tevessuliti (oni se mogu uzeti kao posrednici) čak i nakon njihove smrti.Mu’džize Pejgambera ne prestaju poslije njihove smrti. Kerameti evlija ne prestaju nakon njihove smrti. Hadisi šerif jasno kaže da su Poslanici živi i da obavljaju namaz i hadždž u svojim mezarevima. Takođe znamo da su i šehidi zivi i da pomažu ratnicima.
Muhammed ibni Abdulvehhab je pročitao knjige Ibni Tejmijje i njegovog učenika Ibni Kajjima Dževzijje i skrenuo s pravoga puta. On je u svojoj glavi fiksirao njihove ideje

Uzeto od: http://www.praviput.com/selected_articles/42_ibni_tejmijje.html

Esselam alejkum
Brate,daj bre promeni crvenu boju,inace postat cemo coravi.
Previse zamara oci.
Znam da volite crvenu i zelenu boju al brate,nije isto kao kad ih gledas uzivo.
Nadam se da mi nesec zamjeriti .............

ve Alejkum Selam

brate to ima posla, mora se cijeli Forum da se menja.
Probirajte kopirajte tekst pa imate crno/belo

inshAllah mi hallallite.

ve Selam

Brate,probav ovo:
https://sufi.1forum.biz/index.htm?theme_id=133752
Uradis za jedan minut,samo prebacis adresu tvoga weba i kao administrator,prihvatas,ako se slazes.
Ako ti se ne svidza dizajn,odaberi ovde koje su na albanskom jeziku:
http://fr.hitskin.com/rechercher-un-theme-1.htm?by=pop&order=desc&vs=&cat=0&c1=&c2=&lang=sq

Selam Brate,

jedino sta mogu da probam je da menjam boju slova, a za celi forum da menjam, to je posao. Jedva smo ga ovako radili.

Evo, promenio sam boju na crno pa inshAllah sada ste zadovolni.
Mislim da je dobro sada, dobro se vidi. Ako ne, kako rekao malo pre, kopirajte tekst ili kad pisite mozete da izaberite boju.

ve Selam