DAVANJE BEJ'ATA HASANU
(40. h. g.-661 g.)
Nakon sto je Aliju smrtno udario ibn Muldzim, usaoje kod njega Dzundub ibn Abdillah, pa gaje upitao: ..O vodo pravovjernih, ako tebe izgubimo, hocemo li dabej'at dati Hasanu?" Odgovorio mu je:
..To vam ne naredujem, niti zabranjujem! Vi bolje znate." Onda je pozvao Hasana i Husejna i rekao im: ..Preporucujem vam da budete bogobojazni i da ne zelite Dunjaluk, makar Dunjaluk zelio vas. Nemojte plakati nizacim sto vas je mimoislo. Govorite istinu i budite milostivi prema jetimima! Budite na pomoci nemocnima i radite za Ahiret! Budite neprijatelji nepravedniku, a pomagaci pravednome! Radite po onome sto je u Allahovoj Knjizi i neka vas na tome putu ne omete niciji prijekor!"
Voda pravovjernih h. Alija nije nikoga oporucio kao nasljednika.
Ostavio je ummetu da sami izaberu ko im je najprikladniji za halifu poslije njega.
Vidjeli smo iz njegovog vasijjeta da je uopceno preporucio sinovima takvaluk i vladanje po propisima Islama u svakoj situaciji.
Ummet je dao povjerenje njegovom sinu Hasanu te je 40. godine po Hidzri, dva dana nakon smrti njegovog oca, njemu data prisega kao novom halifi. To je bilo u Kufi.
Prvi koji mu je dao prisegu (bej'at) kao halifi bio je Kajs ibn Sa'd el-Ensarijj. Rekao mu je:,,Pruzi ruku da ti dam prisegu na vjernost kao halifi na temeljima Allahove Knjige i sunneta Njegovoga Poslanika a.s.
Hasan je odgovorio:
"Prihvatam bej'at na temelju Allahove Knjige i sunneta Njegovoga Poslanika, a. s."
Tada je Hasanu bej 'at dalo oko cetrdeset hiljada vjernika.
Poslije ovoga, Ibn Abbas je napisao Hasanu pismo sa ovim sadrzajem:
,,Ljudi su te postavili na mjesto tvoga oca, budi cvrst i bori se protiv neprijatelja. Sakrij svoju slabost pred neprijateljem, svakako koliko vjera dozvoljava. Upotrijebi zene kao izvor obavijestenosti o stanju u drzavi; moci ces uspostaviti mir medu plemenima".
Kad su Iracani dali bej'at Hasanu, obavijesten je da je Muavija krenuo sa vojskom iz Sama koja broji sezdeset hiljada boraca. Odmah je izdao naredenja o pripremama za sukob sa Muavijinom vojskom.
Hasan je putovao sa vojskom dok nije stigao do mjesta Medain. Poslao je vojskovodu Kajsa ibn Sa'da el-Ensarija i sa njim izvidnicu od dvanaest hiljada boraca. Kad je Hasan pristigao u Medain, neko je uzviknuo da je Kajs ibn Sa'd ubijen i pozvao na uzbunu. Stvorila se pometnja i guzva. Na Hasanaje nasrnuo Dzerah ibn Esed i nozem ga povrijedio u koljeno. Htio ga je ubiti. Hasan je na to rekao:
,,Ubili ste moga oca, sada ste spremili meni klopku, da i mené ubijete. Dobit cete kaznu za ovakve vase postupke!" Umijesao se émir Medaina i stao u odbranu Hasanu, napadnuvsi i koreci napadaca. Rekao mu je:
,,Ruzan li si ti covjek! Napadas na unuka Poslanikova, a. s., da bi ga predao Muaviji; sram te bilo!"
HASANOVO ODRICANJE HlLAFETA U KORIST MUAVIJE
42. h. g. - 661., godina ujedinjavanja
Iracani su se rastrkali od Hasana tako da vise nije bio u stanju ujediniti vojsku i pokrenuti je protiv Muavije. Napisao je pismo Muaviji, postavljajuci mu neke uvjete. Napisao mu je:
..Ako ispostujes to, ja cu ti biti poslusan i pokoran i odricem se hilafeta."
Zatim je pisao pismo bratu Husejnu i Abdullahu ibn Dza'feru, obavijestivsi ih o svojoj odluci i da je pisao Muaviji o uspostavljanju mira. Husejn mu je odgovorio:
..Zaklinjem te Allahom Velikim da ne smijes zanegirati oceve -napore, a potvrditi Muavijine spletke". Hasan mu je rekao:
..Sutil O ovome sam ja upuceniji od tebe!" Husejnovo misljenje bilo je da se Hasan treba boriti protiv Muavije, kao sto se protiv njega borio njihov otac Alija, r. a. Medutim, Hasan je bio svjestan slabosti vojske koja je bila uz njega. Znao je - ako bi se borio sa tako slabom i podijeljenjom vojskom - da ne bi mogao ostvariti pobjedu, a prolilo bi se mnogo muslimanske krvi. Odlucio se na sklapanje mira sa Muavijom.
Kad je Muavija dobio Hasanovo pismo, veoma se obradovao. Hasanu je poslao Abdullaha ibn Amra i Abdurrahmana ibn Semureta sa praznim papirom, koji je ovjerio pecatom, i porucio mu:
..Uvjetuj sto god hoces, ja cu ispuniti tvoje uvjete!" Hasan je na tome papiru napisao znatno vise uvjeta nego sto je trazio prvi put i poslao to pismo Muaviji. Medutim, kad je stvar bila okoncana, Muavija mu je dao prvo pismo, sa prvim njegovim zahtjevima, a nije se saglasio sa drugim pismom i duplim uvjetima mira. Muavij a mu j e rekao :
,,Dao samti sto si trazio!"
Hasan je potom Iracanima saopcio tri razloga radi kojih je vlast predao u ruke Muavij i:
,,Prvo, radi toga sto ste ubili moga oca. Drugo, radi toga sto ste mené ranili. Trece, radi toga sto sam izgubio povjerenje u vas".
Hasan je trazio od Muavij e da mu dâ na raspolaganje kufanski prihod u bejtul-malu, a on iznosi pet miliona dirhema godisnje, i ne dozvoli da se javno, po dzamijama, psuje i vrijedza njegov otac.
Muavija je prvo ispostovao, a drugo nije.
Onda je trazio da to ne bude makar u dzamiji u kojoj se nalazi Hasan. Muavija je obecao, ali nije ispunio.
Ne mozemo shvatiti kako je Muavija mogao dozvoliti javno psovanje i vrijedanje Alije, r. a., posebno nakon njegove smrti.
Alija je pokrenuo vojsku protiv Muavij e jer je on odbio dati mu bej'at i priznati ga za halifu. Muavija je okrenuo protiv njega vojsku pod izgovorom da trazi osvetu za Osmanovo ubistvo. Alija je bio legalno izabrani halifa i, prema islamskim propisima, imao je pravo uspostavljati red prema uputama Kur'ana i sunneta. Ogrijesili su se o Kur'an i sunnet svi koji su se oduprli njegovim zahtjevima. Islam obavezuje svoje podanike
na pokornost i poslusnost vladarima.
Muavija se odupro halifinoj zapovijedi - nije se htio odreci funkcije. Ispostavit ce se da se borio i za najvecu funkciju. U svakom, slucaju, niko nejma pravo - poslije svega sto je Alija doprinio Islamu - da ga psuje i javno vrijeda. Ne prilici Muaviji sto je dozvolio da se Alija javno vrijeda sa minbera.
Alijaje primio Islam kao djecak. Odgojen je najljepsim odgojem u Poslanikovoj porodici. Borio se za Islam najiskrenijim dzihadom. Poslanik ga je ozenio Fatimom, svojom najdrazom kcerkom. Poslanik se vise puta pohvalno izrazio o Aliji.
Rekao je Mesudi:"Stanovnistvo Sama otislo je tako daleko sa postivanjem i pokornosti prema Muaviji da su uveli obicaj donosenja prokletstva na Aliju, na cemu su odgajali mlade narastaje, a vodili u propast starije".
Prenosi se da je neki covjek, kad je prisustvovao hutbi i Alijinom proklinjanju, upitao:
..Ko je taj Ebu Turab25 kojeg imam svakog petka proklinje?
Mislim da je to neki lopov, dok ga toliko proklinju!"
Takoder, sto se tice haradza (prihoda) iz Basre, koji je trebao ici Hasanu, prema tackama ugovora, nije ispostovano. Muavija je naredio da se to njemu ne isplacuje.
Hasan je, nakon sto je predao hilafet u ruke Muaviji, izgovorio siijedece:
..Evo vasih vladara, a mi smo porodica Poslanikova, od koje je Allah, dz. s., otklonio grijehe i ocistio nas potpuno".
Ijudi su na ove rijeci plakali. Culo se i Hasanovo jecanje.
Neki Hasanovi prijatelji govorili su mu nakon povlacenja:
..O vjernicka sramoto (Ja arel-mu'minine)!"
On bi odgovorio:
..Bolje i r (sramota) nego nâr (vatra)!"
Hasanu je dosao sejh koji se zvao Ebu Amir SuJjan ibn Lejla i rekao:
..Eselamu alejke, ponizavaoce mu'mina!"
Hasan mu je rekao:
"Nemoj tako govoriti, Ebu Amire. Ja nisam htio da ginu vjernici
radi moga ostanka na vlasti".
Hasanovo odricanje hilafeta u korist Muavije bilo je 41. godine po Hidzri. Muaviji je tada bila 61 godina starosti. Mnogi Ijudi su smatrali da se Hasan nije trebao povlaciti. Smatraju da mu je bila duznost da se bori protiv Muavije. To misljenje je zastupao i njegov brat Husejn.
Forum 
