Hasan je uvjetovao da se, nakon Muavije, hilafet ponovo vrati njemu. Muavija je u Kufu za namjesnika postavio Mugiru ibn Su'beta. Zatim ga je htio razrijesiti sa te duznosti, a na njegovo mjesto postaviti Seida ibn Asa. Kad je ta vijest doprla do Mugira, dosaoje u Sarn i rekao Muaviji: ,,O vodo pravovjernih! Vec znas sta je ovaj ummet zatrefilo od iskusenja i neslaganja, a ti si pred pragom smrti. Ja se bojim, ako ti se sta dogodi, da ce Ijude zatrefiti slicno onome sto se dogodilo u vrijeme Osmanovoga ubistva. Odredi Ijudima putokaz kako bi se mogli orijentirati poslije tebe. Neka to bude tvoj sin Jezid!"
To je Mugire rekao nakon sto je saznao da mu je polozaj uzdrman i da ga je Muavija htio smijeniti. Predlaganjem njegovog sina Jezida na mjesto halife poslije Muavije, htio se dodvoriti Muaviji, znajuci da je to drago njemu i njegovom sinu.
Muavija je razmislio o tome. Svidjelo mu se te je prihvatio Mugirinprijedlog.
Na okupu predstavnika delegacija iz svih pokrajina u Damasku, bio je i Ahnef ibn Kajs. Muavijaje pozvao Dihaka35 ibn Kajsa Fiherijairekaomu:
"Kad ja sjednem na minber i zavrsim svoj govor, ti trazi dozvolu od mené za ustajanje, pa kad ti dozvolim, iskazi zahvalu Allahu, dz. s., i spomeni Jezida, izreci o njemu lijepo misljenje i odrzi govor koji mislis da treba reci na tome mjestu! Onda me pozovi da ga oporucim za halifu poslije mené. Ja sam odlucio da to ucinim. Molim Allaha, dz. s., da ova odluka bude i drugima dobar izbor i lijepa odredba!"
Zatim je Muavija pozvao Abdurrahmana ibn Osmana es-Sekafija, Abdullaha ibn Musa'adeta el-Fezarija, Sevra ibn Ma'na es-Selmija i Abdullaha ibn Isama el-Es'arija, te im naredio da, nakon Dihakovog govora, ustanu i potvrde njegov govor i pozovu na slâganje da prihvacaju Jezida za Muavijinog nasljednika.
Kad je Muavija zavrsio svoj vaz na minberu, ustao je Dihak ibn Kajs i trazio dozvolu za obracanje. Muavija mu je dozvolio. Iskazao je zahvalu Allahu, dz. s., i rekao: ,,Neka Allah, dz. s., da svako dobro nasem vodi pravovjernih i neka nam s njim da blagodat. Mi smo kao zajednica dozivjeli iskusenje umeduljudskim odnosima, neslaganja, mimoilazenja i podjele. Nije za nas dobro ako bismo ponovno bili prepusteni daninianeizvjesnosti, stranputicai skretanja. Uzviseni Allah kaze: .,Svakog dana On se svim zanima". Ami ne znamo sta nosi dan, a sta noc. Ati, o vodo pravovjernih, mozes uskoro umrijeti, kao sto su umrli i poslanici prije tebe i njihovi nasljednici. Molimo Allaha da nam s tobom ucini zadovoljstvo! Vidjeli smo daje tvoj sin Jezid lijepog ponasanja, pohvalne proslosti i da uziva velike simpatije medu muslimaninia. Njegova slicnost tebi, o vodo pravovjernih, u razumu, inteligenciji i politici, cini ga takvini da bismo bili zadovoljni sa onim na sta nas on pozove u nasim poslovima i bili bismo mu pokorni u njegovoj vlasti nad nama. Pa, nas vodo pravovjernih, ucini ga tvojim nasljednikom nad nama! Neka Allah pocasti vrijeme njegove vladavine. I neka ga ucini nasim utocistem, kome cemo hrliti i u njega se uzdati. Niko nije preci za to od njega. Uzmi tu odluku i neka te Allah podrzi u njoj i drugim poslovima nad nama!"
Ovim govorom Dihak je iskazao pokornost prema halifï Muaviji i hvalio Jezida, poredeci ga sa njim. Sto se tice dijela njegovog govora: "Niko nije za to preci od njega", to je ocita laz i otvoreno licemjerstvo.36
Zatim je ustao Abdurahman ibn Osman Sekafi. Iskazao je zahvalnost Allahu, dz. s., i salavat za poslanika Muhammeda,a. s., i rekao:
,,Allah neka da svako dobro nasem vodi pravovjernih. Mi smo sada u vremenu koje je puno razlicitih strujanja utemeljenih na strastima. Vec smo osjetili negativnosti toga. Cak nam je i slusanje o tome postalo gnusno. Ukazujemo ti da postupas pravedno prema nama i vodis nas Pravome putu. Ti si medu nama najboljeg misljenja i najzrelijeg gledanja. Jezida, sina naseg vode pravovjernih, znamo po najljepsoj biografïji. Zadovoljni
smo njegovom vladavinom nad namaposlije tebe!"
Rekao je jos nekoliko uobicajenih hvalisavih recenica o Jezidovim vrlinama i poslije toga sjeo.
Potom je ustao Sevr ibn Ma'n es-Silmijj. I on je zahvalio Allahu, izrekao salavat za poslanika Muahmmeda, a. s., i otprilke ponovio govor svojih prethodnika, iskazavsi pohvalu Jezidu, izjasnivsi se da je selamet i spas ummetu jedino u tome ako Muavija njega ostavi za nasljednika poslije svoje smrti.
Dozvolu za obracanje skupu jos su trazili Abdullah ibn Isima i Abdullah ibn Sa'dete el-Fezari. Izrekli su iste hvalospjeve kao i prethodnici, hvaleci do zvijezda Muaviju i njegovog sina Jezida, ukazujuci na potrebu da Muavija treba ostaviti ummetu Jezida, sina svoga, za vodu.
Nakon ovih hvalospjeva, ustao je Muavija i rekao:
"Jeste li svi saglasni sa ovim misljenjima?"
Odgovorili su u jedan glas:
"Svi smo saglasni sa ovime sto je receno!"
Onda je Muavija pitao:
,,AgdjejeEl-Ahnef?"37
El-Ahnef je potvrdio da je prisutan. Muavija ga upita:
,,Zasto ti nista ne govoris?"
Javio El-Ahnef i rekao:
"Hvala Allahu, i nekaje salavat i selam Muhammedu, a. s., i njegovoj casnoj porodici. Neka Allah da svako dobro vodl pravovjernih! Tvoj sinje dobar nasljednik, ali voda pravovjernih treba dobro gledati kome ce ostaviti stvar hilafeta poslije njega. Neka te ne zavara to sto ti neki sugeriraju, a ne gledaju na bolje sutra. Ti si bolje upoznat sa problemima zajednice. Stanovnici Hidzaza i Iraka nece biti zadovoljni sa ovakvom odlukom. Oni nece dati prisegu Jezidu sve dokje Hasan ziv!"
Dihak ibn Kajs se naljuti. Ustade po drugi put i rece: ,,Neka Allah da svako dobro vodi pravovjernih. Stanovnici Iraka su sljedbenici nifaka, oni boluju za cijepanjem i dijeljenjem. Njihov obicaj u vjeri je neslaganje. Istinu vide po svojim prohtjevima, a ne razmisljaju svojim glavama. Uzeli su Iblisa za gospodara, a Iblis njih sebi za partiju. Ko im se priblizi - ne raduju mu se, a ko ih napusti - ne nanose mu stetu. Ne osvrci se na njihovo misljenje, o vodo pravovjernih! Ni Hasan ni hasanovci nejmaju moci, niti Allahove podrske kojuje dao halifi Aliji u njegovoj zemlji. Hilafet se ne nasljeduje od nemocnih (kelaleh)38. Budite pametni, o Iracani! Prihvatite savjet vaseg imama i pisca vahja Bozijeg Poslanika, a. s., i roda njegovogapo tazbinstvu! Ako to poslusate, ubrzo ce vam doci selamet i spas!" Zatim je ustao El-Ahnef ibn Kajs. Iskazao je zahvalnost i pohvalu Allahuirekao:
,,O vodo pravovjernih! Mi smo te izdvojili od Kurejsija. Vidj-eli smo da si ti najplemenitiji i najcvrsciji u postivanju ugovora i izvrsavanju obaveze. Znas da nisi osvojio Irak silom, niti si izvojevao pobjedu nad Iracanima. Ne zaboravi da si dao Hasanu, sinu Alijinom, rijec i obavezu da ce poslije tebe hilafet preci njemu. Ako to izvrsis - onda si od onih koji je preuzetu obavezu izvrsio, a ako ne ispunis to sto si obecao - onda znaj da su iza Hasana mnogi konjanici cvrstih leda i ostrih sablji! I znas da te Iracani ne vole od kad su te zamrzili, a da Aliju i Hasana nikad nisu mrzili od kad su ih zavoljeli! Tako mi Allaha, Hasan je drazi Iracanima cak i od Alije!"
Za njim je ustao Abdullah ibn Osman es-Sekafi. Zahvalio je Allahu, dz. s., i rekao:
"Allah dao svako dobro vodi pravovjernih! Misljenja Ijudi su razlicita. Mnogi nisu u pravu. Ne pozivaju nikoga Pravom putu, niti se odazivaju onima koji pozivaju na Ispravni put. Oni se protive misljenju halifa i suprostavljaju im se u odredbi i presudama. Ja sam na strani Jezida i smatram ga najsposobnijim zapredvodenje ummeta. On je najsposobniji i najbolji. Ima vec dokazana iskustva. Neka te, o vodo pravovjernih, stav protivnika ne odvrati da njemu damo bej 'at. Njegovim bej 'atom otklonit ce se od nas problemi i ujedinit ce se razjedinjenost ummeta. Molim Allaha za pomoc i lijep zavrsetak nama i tebi sa Njegovom podrskom!"
Zatim je ustao Muavija i rekao:
,,O Ijudi, Iblis medu Ijudima ima prijatelje i bracu. S njima se priprema i njih podrzava. Preko njihovih jezika govori. Oni prouzrokuju smutnju grijesenjem i raspljinjuju vatru nifaka.39
Oni su sumnjicavi i kriticari. Pred poteskocama se povlace, a u blagodatima pretjeruju. Takvi nece prestati dok ih ne snade grmljavina ponizenja i kusnje. I dok se ne obori na njih bic kazne i iz korijena fitnu iscupa, za takve je takvo nesto najprece da se uradi. Mi smo rekli i upozorili, ako bude od koristi opomenaigovor!"
Potom je Muavija pozvao Dihaka i postavio ga za valiju u Kufï, a smijenio Mugiru. Zatim je pozvao Abdurrahmana i ucinio ga namjesnikom na Arabijskom poluotoku.
Ustao je Ebu Hanif i rekao:
"O vodo pravovjernih, mi ne mozemo vise trpjeti jezik Mudarra i njegove hutbe. Ti si nas voda pravovjernih. Ako ti umres, Jezid ce biti poslije tebe. Ko se ne slaze s tim, ovo neka mu bude! ", i izvukao je sabljuprijetecim tonom.
Muavija je rekao:
"Ti si najrjecitiji i najplemenitiji coyjek!"
Zatim je ponovo ustao El-Ahnef ibn Kajs i rekao:
"Ti od nas bolje znas Jezida, njegove mahane i vrline. Ako mislis daje to zlo po tebe, ne tovari gaproblemom na Dunjaluku, a ti si na pragu ahiretskoga zivota. Jer, na Ahiretu ce ti biti ono sto si pripremio. Znaj da neces imati dokaza kod Allaha, dz. s., ako dadnes prednost Jezidu nad Hasanom i Husejnom. Ti znas ko su i od koga su njih dvojica. A nama je duznost samo da kazemo: Nas Gospodaru, culi smo i pokoravamo se, i Tebi se vracamo!"
Ovo je bila situacija koju je Muavija pokusao iskoristiti da, poslije sebe, za nasljednika ostavi Jezida. Tim cinom on je prekrsio ugovor koji je postigao sa Hasanom, r. a. Muavija je saslusao sve govornike i njihove pohvale i pretjerjivanje Jezidu i trazenje da njega ostavi poslije sebe. Svi su, osim El-Ahnefa ibn Kajsa, bili slozni u tome misljenju.
Vec smo spomenuli da je El-Ahnef ibn Kajs bio mudrac i postovan u svome narodu. On je otvoreno pozvao Muaviju na postivanje ugovora i obaveze date Hasanu, jasno ga upozorivsi daje iza Hasana vojska ciji su konji brzi, a sablje ostre. Njegove pristalice spremne su se za njega boriti. U El-Ahnefovim rijecima bila je jasna opomena i prijetnja Muaviji. Muavija mu nije nista odgovorio ni na rijeci da - ako to uradi sto je naumio sa sinom Jezidom - nece imati izgovora kod Allaha, dz. s., skrecuci mu paznju na Hasanovu i Husejnovu \rrijednost. Muavija mu nije odgovorio zato sto nije volio da se ta tema otvara. U tome drustvu bilo je onih koji znaju vrijednosti Alijine i njegovih sinova Hasana i Husejna. Muavija je zato odgodio spominjanje bej 'ata dok, naredne godine, nije dosao u Medinu. Tamo su ga Ijudi docekali. Kad se smjestio u kuci u kojoj je boravio za vrijeme posjeta Medini, poslao je po Abdullaha ibn Abbasa, Abdullaha ibn Dza'fera ibn Ebi Taliba, Abdullaha ibn Ornera i Abdullaha ibn Zubejra. Svome cuvaru naredio je da niko ne ulazi kod njega dok sa ovima ne zavrsi razgovor. Kad su oni posjedali, Muavija je ovako otpoceo govor:
,,Hvala Allahu, Koji nam je naredio da mu zahvaljujemo i koji nam je obecao da ce nas za to nagraditi. Hvalimo Ga mnogo zato sto je prosuo na nas mnoge blagodati. Svjedocim da nejma boga osim Allaha, Njega Jedinoga, Koji nejma sudruga, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik". Poslije toga je dodao:
,,Ja sam ostario. Kosti su mi oslabile, rok preseljenja mi se priblizava. Osjecam da eu biti brzo pozvan na sto se mora odazvati. Mislio sam da poslije sebe ostavim ummetu za nasljednika sina Jezida. Znam da je on sa vama zadovoljan, a vi ste cetverica Abdullaha iz Kurejsa. Vi ste najodabraniji i sinovi ste najodabranijih Kurejsija. Hasana i Husejna nisam pozvao samo zato sto su oni sinovi Alijini, iako ja o njima imam visoko misljenje i osjecam zestoku Ijubav. Od vas ocekujem lijep odgovor, Allah vam se smilovao!"
Forum 
